Bog nam nije zabranio plakati. Žalost je stanje na koje imamo pravo. Plač pripada čovjeku u jednakoj mjeri u kojoj mu pripada i smijeh. Možda i više. Premda i žalosti mogu biti „lažne“ kao i smijeh. Npr. zbog ohole nemoći. Žalost je jedno od temeljnih stanja našeg ljudskog postojanja. U Evanđeljima izričito stoji da je Isus plakao u više situacija. Zašto?
Jedno od osam Isusovih blaženstava glasi: “Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!” (Mt 5, 4). Najdragocjeniji oblik radosti jest utjeha. Uskrsna radost je utjeha. Ponajprije, svima onima koji su prošli ili prolaze kroz trpljenje, sve do osjećaja Božje napuštenosti. Isus je utješen. Sve ono što je proživio i kroz što je morao proći (tjeskoba, napuštenost, izdaja, muka i smrt) sada je preobraženo. Isus je utjeha ožalošćenih.
Proglašavajući sretnima ili blaženima one koji su žalosni, Isus naglavačke okreće sve ono što smo vjerovali o ovom svijetu, o uspjelosti, vrijednosti i smislu ljudskog života. Ali ipak poznajemo situacije i ljude koje možemo nazvati sretnima upravo stoga što su mogli plakati. Dugo su i previše potiskivali povrede, prezire, nerazumijevanje, strahove, gotovo su se okamenili u svojim osjećajima. U takvim situacijama suze su spasonosne.
Važno je shvatiti da siromašni, ožalošćeni i progonjeni, nisu blaženi zato što bi njihovo stanje bilo blaženo, nego zato što oni lakše dolaze do spoznaje da postoji i nešto više od svijeta koji se vidi, te zbog toga postaju veći tražitelji Boga. Poučeni svojim nevoljama oni se lakše povjeravaju drugome. Stanje blaženstava je Kristov govor o životu djece Božje. Dok god mislimo na način ovoga svijeta, opirat ćemo se u sebi i govoriti ˝to nije moguće˝ ali Isus kaže ˝Bogu je sve moguće˝. Zato moramo vjerovati da nam Gospodin može dati tu milost i želi da zaživimo blaženstva, makar nam to koji put razum teže prihvaća.
Imamo 35 gostiju i nema članova online
