Strict Standards: Non-static method JSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/templates/ashton/index.php on line 98

Strict Standards: Non-static method JApplication::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/includes/application.php on line 539

Biti u Bogu mudar i bogat siromah

Uvod. Braćo i sestre! Došli smo u hram Božji nakon tjedna rada, žrtve, nedaća, naprezanja, promišljanja i molitve da bismo se ovdje odmorili, nadahnuli nad riječju Božjom koja nas uvijek potiče na više ciljeve i ideale u životu. Danas nas riječ Božja želi potaknuti na razmišljanje o mudrosti za kojom su čeznuli mnogi starozavjetni likovi, od kojih je jedan i Salomon. On je molio Boga na početku svoje vladavine da mu dadne mudro i razborito srce, kako bi mogao razlikovati dobro od zla i djelovati u tom smislu, a nije molio da mu Bog udijeli jaku vojsku, oružje, tvarna bogatstva i sl. I mi molimo danas za mudrost u svome životu i mislimo o tome kako ćemo sagraditi svoju kuću, svoj dom na načelima mudrosti i razboritosti u Kristovu duhu.

 

Biti u Bogu mudar i bogat siromah. U prvome kratkom čitanju iz Knjige Mudrosti sveti i nadahnuti pisac govori o činjenici kako mi smrtni ljudi ne bismo mogli ništa shvatiti da nam Bog nije dao svoj dar mudrosti i da nam nije poslao svoga Duha Svetoga. Naš ljudski razum u ljudskim razmjerima ograničeno je obdaren Božanskom mudrošću i njegovim Duhom, te možemo spoznati “Božju namisao”, pa tako i Božju Objavu. Sveti pisac ističe i to da smo mi smrtna bića čija su propadljiva tjelesa “zemaljski šator” što pritiskuju um i razum, tj. tijelo opterećuje duh, odnosno ograničuje ga, te nije moćan dovidjeti sve tajne Božjih stvorenja. Umom hvatamo stvorenu stvarnost, vidljivi svijet u čemu nam pomaže i našim razumom izumljena i našim tjelesno-umnim radom načinjena tehnika, kojom sve više ulazimo u dubinu i visinu stvorenoga Božjeg svijeta, kozmosa i mikrokozmosa, a razumom to sve razgrađujemo, razumijevamo, pohranjujemo u osobnu i kolektivnu memoriju koja se opet oslanja na tehniku bilo da se zapiše, bilo da se snimi i na taj način upamti za cijelo čovječanstvo. No, unatoč toj svojoj sposobnosti, “mi jedva nagađamo što je na zemlji i s mukom spoznajemo i ono što je u našim rukama: a što je na nebu, tko će istražiti?”, piše za nas sveti pisac riječ Gospodnju. Mi možemo mističnim poniranjem dokučiti nešto više i to iznijeti u slikama koje su nam bliske i iz naše su neposredne blizine, ali onu bit ne možemo dokučiti nego nas ona neprestance poziva, izaziva i potiče na istraživanje, zatim na vjeru, nadu i ljubav, budi u nama osjećaje divljenja i čuđenja, pokatkad nas baca u sumnju iz koje se opet rađa zanos za stvaralaštvom, za poezijom, odnosno činom koji je u suglasju s Božjim trajnim činjenjem (poeo znači činim, a od toga poezija).

Sumnju pokatkad zadržava u našoj svijesti nagovještaj smrti, o kojoj Psalmist veli: “Smrtnike u prah vraćaš i veliš: ‘Vratite se, sinovi ljudski.’ Jer je tisuću godina u očima tvojim ko jučerašnji dan koji je minuo i kao straža noćna.” Sveti pisac Psalmist kliče za nas riječ Gospodnju koja se odnosi na mudrost nužnu u svagdašnjem životu i da u toj mudrosti “uspije djelo naših ruku”. To je vapaj starozavjetnoga molitelja koji može biti i nama uzorom i poticajem da molimo za mudro srce, a onda će sve drugo nadoći, odnosno nasitit će nas jutrom Bog smilovanjem svojim pa ćemo od radosti klicati i raditi.

Sv. Pavao piše pismo iz zatvora svome prijatelju vlasniku robova Filemonu, u kojem se zalaže za odbjegloga Filemonova roba Onezima. Onezim se našao skupa sa starcem Pavlom, sužnjem Isusa Krista, u zatvoru, u okovima. Ovaj ga je poučavao Evanđelju i upućivao ga na put spasenja, oslobođenja u duhu, jer nas je Krist za slobodu stvorio. Zatvor je postao vjeroučionica (katehetska dvorana) ne samo za Onezima, nego i za ostale sužnjeve. Pavao je tu naviještao novu slobodu duha, a na svoj način potirao onu slobodu do koje se dolazi oružjem, ratom, mržnjom, koju je u to doba stvarao “pax romana” (rimski mir smrti, zatvora, razapinjanja na križ, robovanja i groba!). Pavao je bio uvjeren da će sve to pasti i propasti, a da će Krist biti trajan i vječan, njegov križ postat će simbolom nove slobode koju naviješta kršćanstvo. Apostol naroda krštava Onezima u okovima i kao slobodna roba vraća ga robovlasniku Filemonu ali da ga primi ne kao roba nego više od roba, kao brata ljubljenoga i po tijelu i po Gospodinu.

Ovdje se događa čudesno kidanje robovskih spona u tadašnjem Rimskom Carstvu. Ljudima sa zdravom logikom i zdravim umom/razumom danas je teško povjerovati da su neki grčki i rimski filozofi, inače još uvijek u mnogim drugim činjenicama vrhunski, pisali i govorili da postoje poslovi koje obavljaju slobodni i oni koje rade robovi, kao što nam je teško razumjeti danas da su europski umovi legalizirali homoseksualne i lezbijske brakove s mogućnošću usvajanja djece, da samo to spomenemo od mnoštva kontradiktornosti u suvremenom svijetu koje su contra naturam, protiv prirode i razuma. No, to je istina koja svakoga časna, čista i čestita i k tome pametna boli i vrijeđa u najdubljoj biti ljudskoga bića. Pavao se nije solidarizirao s ondašnjom robovlasničkom logikom društva, nego ga je počeo evangelizirati u Kristovu duhu koji nas je stvorio za slobodu i istinu, jer će nas to spasiti i učiniti slobodnima i sretnima. Kidati okove nepravde to je zahtjev mudrosti koja je utisnuta u naš um i razum i s kojom valja graditi osobni i obiteljski, crkveni i društveni život, te sređivati vlastitu kuću, dom, domovinu.

Dodajem samo malu opasku u ovo razmišljanje. Naime, bilo je robova koji su djecu svojih robovlasnika vodili u školu (gimnazion znači igralište, vježbalište), pa su ih usput učili lijepom ponašanju, jeziku, gramatici, retorici, matematici i drugome. Oni su se zvali paidagogoi, pedagozi, odgojitelji. Eto, odakle popularno i suvremeno ime za zvanje učitelja, pedagoga, odgojitelja, iz robovlasničkoga društva. Jesu li današnji odgojitelji nečiji robovi? Nisu li učitelji zaista robovi svojih gospodara? Da li su uopće oni koji uče naše nove naraštaje zapostavljeni robovi, dok su zvijezde našega šarenoga društva ljudi koji to ničim ne zaslužuju, a pedagozi ipak zaslužuju, jer da nas nitko nije ničemu učio, ne bismo ništa ni znali. Kada čujemo da nogometaš košta silne milijune eura, a učitelj jedva preživljava, onda smo uistinu zavađeni s razumom i daleko od mudrosti o kojoj se ovdje neprestance govori. “Licem svojim obasjaj slugu svoga i nauči me pravilima svojim!” Aleluja!

Isus ne želi privući k sebi silno mnoštvo nikakvim trikovima niti glasovitim retorikama koje su vladale u to doba po ondašnjim trgovima i areopazima. On ih odmah želi šokirati svojim stvarnim stavom i zamisliti hoće li ući u njegovu zajednicu vjernika ili će od njega pobjeći u neki svoj robovski svijet, svoj brlog i blog. On jednostavno veli: “Dođe li tko k meni, a ne mrzi svoga oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik.” Isus je upotrijebio glagol mrziti koji se ovdje savršeno uklapa s aspekta snažne i ozbiljne retorike, a koji čovjeku zaustavlja dah i daje mu veliku lekciju razmišljanja, odlučivanja i zaključivanja. Ovaj glagol se usijeca u moždane i ne napušta tako lako čovjekov um dok nešto ne smisli. On je ovdje u stilskoj funkciji koju valja shvatiti i protumačiti sebi i drugima.

U ovoj eri reklama nećete čuti ovakvih rečenica da nas stresu i zamisle, nego svi nas mame k sebi u svoje potrošačke i druge svjetove jeftinim frazama, te onda nas zarobe i mi postanemo njihovim robovima, a oni našim gospodarima, robovlasnicima, i to u 21. stoljeću! Slično je to rimskim i grčkim vremenima. Isus svoje učenike i sljedbenike želi osvijestiti od lažnih ideologija i pedagogija, a pripremiti ih za istinu o Bogu, svijetu i čovjeku. On Bogočovjek hoće nas poučiti pravoj mudrosti koja ne gradi kuću ili kulu na pijesku, nego na stijeni, koji proračunato gradi svoj svijet, zarađuje, kupuje, planira, troši na obitelj i odgoj u vjeri i istini, u ljubavi i radosti, u sreći i duhovnom blagostanju, koji traga za knjigom što poučava, usavršuje, koji kupuje tiskovinu što otvara obzore mudrosti, a ne tiskotinu koja ubija, zatim koji se druži s onima što vjeruju Bogu i u Boga, koji ne nasjeda na lažne moralne mađioničarske trikove i spektakle, koji ne prihvaća nešto što je protivno duhu dobre kuće u kojoj Bog stanuje, koji ne ratuje napamet napadajući drugoga nizašto ili samo da bi zadovoljio svoju nutarnju ludost za dokazivanjem i umirio neke svoje nagone za dominacijom i ubijanjem... Isus traži od svojih učenika i sljedbenika logiku zdrava razuma koji je od Boga čovjeku darovan. Uza sve to Isus, Ješua, Kirios traži, ako želimo biti njegovi učenici, da se odreknemo svega što posjedujemo ili da zamrzimo sve što je naše blago i imanje u smislu da nam se srce ne nalijepi za sve to, jer život naš nije u onome što posjedujemo, nego u onome koliko smo s braćom u Bogu (usp. Lk 12,15). Umijeće je da steknemo imanje i mnoga tvarna, duhovna, intelektualna i druga dobra u ovome svijetu radom i razumom, marljivim školovanjem i studiranjem, te da to bude na korist nama i braći, da nam bude izvorom radosti a ne žalosti.

Molitva vjernika

Za Crkvu Božju da uvijek bude navjestiteljica, Majka i Učiteljica mudrosti i razboritosti svim ljudima ovoga svijeta. Molimo te.

- Za papu Benedikta, za naše biskupe, svećenike i redovnike da neprestance njeguju mudro i razborito srce kojim će sami znati razlikovati dobro i zlo, te to i drugima očitovali životom i naukom. Molimo te.

- Za djecu i mlade da ih Božja riječ ohrabri za daljnji život i rad, pogotovo za učenje koje će upravo otpočeti novom školskom i vjeronaučnom godinom, te studiranje novom akademskom godinom kako bi osjetili veličinu i ljepotu Božje mudrosti u svijetu i svome životu, te po njoj živjeli izgrađujući svoj svijet i čitav Božji svemir. Molimo te.

- Za sve ljude koji su se udaljili od mudrosti, te koriste u svome životu i radu logiku svijeta koja je najčešće u sukobu s Božanskom mudrošću, da se vrate na put istinske Božje mudrosti koja učvršćuje odnose među ljudima i narodima, koja stvara a ne razara, koja nas vodi putem istine i radosti do slobode duha i potpunoga mira. Molimo te.

- Za sve naše drage pokojnike da ih uvedeš u svoje nebesko kraljevstvo i da se trajno raduju Božanskoj mudrosti koja je sve stvorila i pokrenula, koja sve vodi i drži, koja u svemu ima smisao i logiku. Molimo te.

Tko je svećenik za mene? Svećeništvo je izvor posvećivanja i svetosti naroda Božjega i ovoga svijeta, a svećenik je nositelj toga svećeništva što ga je Krist ustanovio kao sakrament. Svećenik je i prorok koji motri sadašnjost i predviđa budućnost. Ako je sadašnjost loša, teško se nadati dobru. Stoga svećenik potiče i utječe s Duhom Svetim na preobrazbu srca da stanje bude dobro, onakvo kako Bog želi.

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.