Strict Standards: Non-static method JSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/templates/ashton/index.php on line 98

Strict Standards: Non-static method JApplication::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/includes/application.php on line 539

Župa Otok darovala Crkvi 180 duhovnih zvanja

Povod i uvod

 

            U četvrtak 10. rujna 2015. pohodio sam s č. s. Mirandom Petric, rodom iz susjedne župe Gospe od Zdravlja u Zagorju župu Otok kod Sinja koja pripada Cetinskom dekanatu i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji. Poznata je nadaleko po velikom broju svećenika, redovnika i redovnica, kojih u svemu ima iz ove župe oko 180 (35 svećenika i 143 redovnice, te 2 svećenička i redovnička kandidata), a valja istaknuti da je odavle poteklo desetak doktora znanosti, više književnika, slikara, glazbenika, dobrih rodoljuba, vjernika i radnika. Broji 960 obitelji s 3850 vjernika. U župi djeluje Karitativna udruga sv. Vinka Paulskog pod vodstvom časnih sestara milosrdnica koje od 1980. god. pomažu u župom pastoralu. Na području župe postoji jedna osnovna (Otok) i jedna područna škola (Udovičići), te djeluje i glazbena škola koju pohađa oko 40 učenika od kojih se uvijek nađe onih koji će svirati i pjevati u župnim zborovima.


 
Zaštitnik je sv. Luka kojega svečano slave na razini župe 18. listopada, a tada se slavi i Dan općine Otok. Tom zgodom župna zajednica doživi obnovu duha, svoje vjere i sveukupnoga poleta za životom u Bogu i za Boga, a onda je to i za drugoga.

            Č. s. Miranda bila je u Viru kod svoje sestre Vere i zeta Joze Čambera kod kojih je i njezina starica majka Anđa Petric, pa me je zamolila da odemo do Sinja radi njezina posla i pohoda svojih časnih sestara milosrdnica u Sinju i pastoralnoga osoblja u župi Otok. Rado sam prihvatio poziv jer sam oduvijek čeznuo doći u tu župu, da bih osluhnuo bìlo povijesti ovoga djelića hrvatskoga tla i naroda, ovdašnje Crkve, kao i ovu zanimljivost da je odavle otišlo toliko muških i ženskih osoba u samostane skinuvši svoju svjetovnu odjeću, a obukavši onu redovničku i svećeničku odoru kako bi se posvetili služenju Bogu i braći ljudima svoga vremena i puka. Moram reći da sam prolazio kroz ovu župi i kraj, ali nisam se zadržavao da bih se pomolio u crkvama, kapelicama, na grobljima i drugo, napose da bih malo sve to razgledao i doživio.

 

Zadivljenost nad Otokom

 

            Stigavši pred župne objekte, imao sam što vidjeti: dvije crkve i župni dvor s popratnim pastoralnim prostorijama, a u dvorištu brončani spomenik u čast Majci što je djelo kipara Marka Gugića iz Sinja. Odmah sam otpočeo fotografirati, i to najprije staru crkvu sv. Luke, pa novu crkvu posvećenu istome svecu, spomenik Majci i sve ostalo po redu. Dok sam ovo sve činio, a dan je bio lijep i sunčan pa sam imao još više volje za ovaj nazovi posao koji obavljam od bogoslovijskih dana, a pogotovo otkada sam bio u listu Crkva na kamenu, u župno dvorište navratiše se neki s Brača u svome kamionu. S lakoćom sam stupio s njima u priču i neka sjećanja kada sam u vrijeme Domovinskoga rata dolazio u Bol gdje je Vrhbosanska bogoslovija bila smještena u Dominikanski samostan zbog rata u Sarajevu i diljem Herceg Bosne. Oni su pripovijedali o svome poslu sadnje raznih kultura, a ja o svome, ali s osjećajima jedni za druge. I nakon pomna razgledanja stare i nove crkve iznutra i izvana, umjetnina i ostaloga, te molitve Bogu za sve naše potrebe, uputili smo se u župni dvor gdje su fratri već sjedjeli u blagovaonici za stolom i čekali da im se i mi pridružimo jer je bilo vrijeme od ručka. Zatekao sam župnoga vikara fra Daniela Stipanovića, čije je brat gvardijan u Imotskom fra Kristijan kojega osobno poznajem i koje je u župi sv. Jure u Viru propovijedao i misu predvodio, te župnika Graba fra Duška Boticu i kuharicu časnu sestru Beatricu Bakić. Tijekom objeda bilo je izmjene iskustava o pastoralu i pripovijedanja o mnogim zanimljivim dogodovštinama u našem životu. Utom je stigao i župnik fra Miroslav Ančić koji je bio dvije godine misionar u Kongu, pa je odmah na hodniku pozdravljao sve onim afričkim pozdravima, što je zvučalo vrlo zanimljivo, baš misionarski i po afrički. Upoznali smo se i odmah zbližili kao da se odavno znamo. Župnik je vrlo komunikativan i aktivan u ovoj župi, napose na planu misijske animacije i djelatnosti. Budući da je šest dana nakon toga našega susreta bio pokop moje majke u mome rodnom selu Dobrićima, i on i č. s. Miranda došli su na sprovod na čemu zahvaljujem na ovaj način. Drago mi je bilo vidjeti ih na ovome sprovodu, a oni su mi odmah vratili u svijest Otok o kojem sam već podosta pročitao u knjizi Tristota obljetnica župe Otok kod Sinja (1687.-1987.), objavljena u Otoku 1988. god., zatim po portalima da bih ovako štogod ukratko i sažeto zapisao u svojLjetopis. Mnogo mi je pripovijedala č. s. Miranda o Sinju, svojim sestrama milosrdnicama i njihovu radu za dobro Crkve u Sinju i Otoku, zatim o svećenicima franjevcima koji su vrlo aktivni i raspoloženi za suradnju, o školama, vjeronauku u školama i župnoj katehezi, o raznim pastoralnim i karitativnim akcijama i proslavama u župi... Sve je to teklo i od Vira do Sinja i Otoka, te od Sinja i Otoka do Čambera u Viru, gdje je njezina majka kod svoje kćeri Vere, kojoj je rođena sestre č. s. Miranda, koja služi u Otoku s drugim časnim sestrama i svećenicima redovnicima, a pomaže svojim susestrama i u Sinju po potrebi.


 

Župa Otok kod Sinja

 

            Župa Otok smještena je u dolini rijeke Cetine na dijelu prostranoga i čuvenoga Sinjskog polja, sastoji se od sela Otoka i Udovičića. Mjesto i župa Otok dobili su ime po otočiću na rijeci Cetini Dugišu, dugom 840 i širokom 132 m. Taj otočić je zanimljiv po tome što su na njemu pronađena dva sloja nastamba: stariji sa sojenicama iz drugog tisućljeća pr. Kr. i mlađi iz ilirskih vremena. Otok umivaju vode Cetine, Rude i Kosinca s jedne, a s druge njegove strane naslanja se na krševite padine Kamešnice s druge strane. Kamešnica je planina u nastavku Dinarskoga lanca planina. Vrh se zove Konj i on je visok 1856 m. Vidi se s one buškoblatske strane, a s hrvatske strane se ne vidi osim vrh Glavaš koji je visok 1308 m. S ovih vrhova vidi se sinjska krajina, zatim Mosor, Biokovo na kojemu se bijeli stožac Sv. Jure i drugo što se okom može vidjeti, a u svim situacijama najbolje se gleda očima duše, te se vidi mnogo više malih sitnih detalja što nas povezuju u jedan narod koji se diljem svijeta naziva hrvatski narod s hrvatskim jezikom.

            Da se kršćanstvo u tom kraju vrlo brzo pojavilo i razvilo, potvrđuju sačuvani ostaci starokršćanske trobrodne bazilike s krstionicom i posebnim grobnim mjestima na lokalitetu Mirine. Polukružni zid apside prati zidana klupa za kler s biskupskim sjedalom u središtu, što je neke arheologe navelo na tvrdnju da je tu moguće bilo biskupsko sjedište zvano Ludrum, o kojemu postoje pisani tragovi. Međutim, dr. Ante Škegro tu biskupiju Ludrum smješta u Buško blato s drugu stranu dinarskoga niza i planine Kamešnice, jer je to polje, od 1974. god. umjetno jezero, poput mijeha, ikavski mija, mišine, latinski ludrum, pa odatle naziv za selo uz Buško blato s naslovom Miši, te slijedi jak zaključak uz druge dokaze i artefakte da je upravo tu bila biskupija Ludrum. Što je onda bilo sa starom duvanjskom, delminijskom biskupijom? Gdje se nju smješta? To su te teorije koje se ukrštaju ili pak uklapaju u neki znanstveni mozaik, o kojemu mi ovdje ne kanimo raspravljati, jer za to treba sasvim drugi put i hod. Dok se ne iskopa kakav dobar kamen sa svim znakovima koji će biti dokazom gdje je koja od tih starih biskupija, mi ostajemo pri nekim već ustaljenim teorijama o ovim biskupijama. Na Gradini, prema Udovičiću, ostaci su srednjovjekovnog grada, moguće Cetine. Po župi ima i stećaka, osobito kod kapele sv. Ante na Roknjači. Na groblju u Udovičiću ostaci su stare crkve iz 14. st.

            Drži se da je već 1687. god., nakon privremenog oslobođenja toga kraja od Turaka, u Otoku uspostavljena redovita pastorizacija staroga i pridošloga stanovništva pod vodstvom ramskih franjevaca. Ta se godina uzima kao početak župe Otok, koja je, osim današnjega Otoka i Udovičića, obuhvaćala i današnje župe Galu s Gljevom i Rudu.

           


Stara crkva sv. Luke

 

            Stara župna crkva sv. Luke izgrađena je klesanim kamenom u razdoblju od 1884. do 1885. god. Ona je jednostavna, jednobrodna neoromanička građevina s polukružnom apsidom. Vrata krasi lijepi portal s dva korintska stupa na kojima počiva mala nadstrešnica. Jednostavni zvonik postavljen je na vrh pročelja s četiri zvona. Na pobočnim zidovima lađe, kao i na apsidi, prozori su s polukružnim završecima od bijeloga kamena. Crkva je 1904. god. popravljena, a 1905. god. posvećena. Nakon Drugoga svjetskog rata više puta je popravljana, a konačno je uređena iznutra i izvana 1999./2000. god. s jubilejskim raspoloženjem, te je time postala povijesnom i prigodnom crkvom, a ulogu župne crkve preuzela je nova crkva podignuta 1976. god. U ovoj staroj crkvi je veliki mramorni oltar Presvetog Sakramenta koji je od 1888. do 1894. god. podigao splitski majstor Josip Barišković, zatim tu je i mramorni oltari sv. Luke iz 1898. god. i Bezgrješnoga Začeća B. D. Marije iz 1913. god. Kipovi su na njima iz tirolskih majstorskih radionica. Evo kamenoga svjedoka o tome jubilejskom događaju obnove časne starice crkve sv. Luke: “Ova stara crkva sv. Luke izgrađena je god. 1885. Vjernici župe sv. Luke u Otoku, časne sestre i fratri rodom iz Otoka, Otočani raseljeni po Hrvatskoj i svijetu temeljito obnoviše ovu crkvu pod vodstvom župnika fra Mirka Buljca u velikom jubileju kršćanstva kao znak vjere u Isusa Krista i pobožnosti prema zaštitniku sv. Luki 18. 10. 2000. G. Slava Isusu Kristu jučer, danas i uvijeke!“

            Kod crkve je 1915. god. podignut spomenik poginulim Otočanima u prigodi 200. obljetnice pobjede Cetinjana nad turskom vojskom 1715. god. Spomenik je popravljen 1995. i posvećen svim Otočanima koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske i svih vrijednosti što ih je teško odjednom izreći.

            Najstarija župna crkva sv. Luke u starom groblju izgrađena je u prvoj polovici 18. st. Prije izgradnje tadašnje nove, odnosno danas stare crkve 1885. god. ona je bila župna crkva.

 


Nova crkva sv. Luke

 

            Nova župna crkva sv. Luke u ovoj otočkoj župi građena je od 1970. do 1976. god. po nacrtu hercegovačkoga franjevca ing. fra Pija Nuića, a po njegovu narisu podignute još dvije crkve u obliku oktogona s kupolom na krovu i minijaturnim tornjićem u Hercegovini, a te su: Srca Isusova u Šipovači kod Ljubuškog i Mučeništva sv. Ivana Krstitelja - Glavosjek u Gradini kod Čitluka. Sadašnji župnik u Gradini don Đuro Bender sagradio je pokraj te župne crkve vitki toranj, što je odstupanje od izvornoga nacrta, ali toranj se vrlo dobro arhitekturski uklopio. Ova crkva u Otoku sagrađena je od betona. Blagoslovljena je na spomendan sv. Ante Padovanskog 13. lipnja 1976., a posvećena je nakon potpunoga uređenja u prigodi 300. obljetnice župe (1687.-1987.). Poslije izgradnje crkva se obogaćivala umjetničkim djelima, najprije 1984. god. na zidu iza oltara postavljen je veliki mozaik s likom Raspetoga Krista, što ga je uradio akademski slikar Josip Botteri Dini iz Splita. On je 1988. god. izradio 24 vitraja prema Evanđelju sv. Luke. Križni put je djelo iz 1984./1985. god. akademskoga slikara Joze Bašića. U crkvi od 1999. god. odjekuju zvuci orgulja, što ih je darovao Franjevački samostan sv. Ane iz Münchena. Evo kamenoga svjedočenja: “Ovu crkvu podigli su vjernici župe Otok sa župnikom fra Augustinom Krolom 1970.-1976. Blagoslovio ju je 13. lipnja 1976. Ivo Gugić, pomoćni biskup splitsko-makarski u prigodi proslave tristote obljetnice osnutka župe 1687.-1987. Crkvu je posvetio na čast. sv. Luke Evanđelista 25. listopada 1987. Franjo kardinal Kuharić, nadbiskup zagrebački. Proglasio je župnom crkvom na dan posvete Frane Franić, nadbiskup splitsko-makarski. Ovu spomen-ploču postavi župnik s narodom u Otoku, 1987.“

            Crkva sv. Roka od klesanoga kamena iz 1909.-1917. god. nalazi se u Udovičiću na brežuljku Šatorine.

            U župi su krajputaške kapelice: sv. Ante na Roknjači (1909.), Gospe od Karmela na Batlanu (1909.), Gospe Sinjske kod Brčića kuća (1913.), Kraljice Mira u Koritima (1997.). Kod njih se uzdahne, kratko i tiho usklikne u znak kajanja i svoga predanja Bogu po zagovornicima, zatim izreknu se kratke molitvice s križanjem.

            Staru župsku kuća, izgrađenu 1860. god. i proširenu 1902. god., zapalio je Drugi svjetski rat, a potom je više puta popravljana. Napuštena je 1984. god. nakon što su župljani sa svojim župnicima izgradili novi pastoralni centar između stare i nove crkve.

            Ovo je samo kratko navođenje onoga što se godinama i stoljećima slagalo i gradilo, razgrađivalo i obnavljalo; onoga lijepoga što je nicalo u srcima i umovima u duhu vjere što su je naviještali Božji navjestitelji koji su bili zagledani u Evanđelja i zvjezdana nebesa, naslonjeni na tvrdi kamen s pogledom na one vrhove Kamešnice, oduševljeni svojim predšasnicima i svecima čije misli teku kroz naše svijesti i knjige, kipove i slike kao što protječu one nabrojene rijeke i rječice oko Otoka osvježavajući ga i umivajući mu lice da uvijek sjaji, svijetli novošću života i snagom novih propovjednika svetih riječi i poruka da valja ostati čovjek u Bogu, Otočanin u Bogu, da je nužno uvijek novih graditelja crkava i one najveće Crkve - Naroda Božjega na ovome svijetu i pod ovim nebom. Ponosni smo na Otok s kojega je otišlo u tok Crkve 180 osoba! Neka se taj otočki tijek nastavi i drugdje u našem vjerničkom puku!

            Vir, 19. rujna 2015.

free joomla templatesjoomla templates
2017  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.