Na misi u Gabeli, naris spomenika virskim glagoljašima i predstavljanje knjige u Ljubuškom

Na poziv župnika don Ante Đereka, rodom iz župe sv. Jure u Viru, gdje djelujem kao župnik od rujna 2012., predvodio sam misno slavlje u Gabeli 3. kolovoza 2015. na Dan našašća relikvija sv. Stjepana Prvomučenika (njegova mučenička smrt slavi se 26. prosinca). U Misi je koncelebriralo više okolnih svećenika, neki su bili u ispovijedanju vjernika, a određeni broj njih došao je na svečani ručak što ga župnik priređuje toga dana kako je to uobičajeno kod nas. Župnik don Ante pozdravio je nazočne na početku i na kraju ove Mise, a na kraju je poseban poziv uputio svim župljanima da redovito dolaze na blagdanska i nedjeljna misna slavlja, te da im to bude iznad svih ostalih oblika druženja i sastajanja.

 

            Za vrijeme mise propovijedao sam sabranim vjernicima o sv. Stjepanu govoreći kako je on bio vrsni propovjednik svega onoga djela što ga je Bog učinio po Isusu Kristu, a prije Krista po svojim prorocima i ostalim velikim i svetim ljudima. Stjepan je svoja tumačenja posvjedočio hrabrom mučeničkom smrću što se dogodila kamenovanjem prema židovskim običajima, a ne prema rimskim po kojima je Krist bio raspet na križ i na njemu umro, a tri dana potom iz groba uskrsnuo. Stjepan je umro opraštajući svojim progoniteljima i ubojicama, a ne s uzdignutom šakom osvete i mržnje. Upravo je ta činjenica zadivila mladića Savla koji je bio progonitelj Kristovih sljedbenika po Palestini i izvan nje, sve do Damaska. Savao se, možemo mirno reći, rodio motreći mučeništvo đakona sv. Stjepana. To preporađanje otpočelo je pred gradskim vratima Jeruzalema, gdje je obavljen čin kamenovanja sv. Stjepana, nastavilo se kroz razne prognaničke ekspedicije i završilo se pred ulaznim vratima u Damaska. Savao je postao novi čovjek s imenom Pavao, koji je, završivši mnogo školovanja u Isusovu nauku, postao najrevnijim i najvećim navjestiteljem Onoga kojega je progonio u njegovim sljedbenicima kršćanima. Zanimljivo: Progonitelj - Navjestitelj! Upravo je ova činjenica poticajem svima nama da možemo i mi biti bolji i revnosniji u življenju svoje vjere, a ako smo mlaki ili nam se vjera zapretala u dubini našega bića, sve se to može razbuktati do živoga svjedočenja u raznim životnim prigodama, pa i onima najneznatnijima, o kojima se neće pisati nego će nas takva stanja dovesti u najdraže mjesto postojanja koje se zove raj, nebo, kraljevstvo nebesko. Dakle, tamo gdje su svi sveci i svetice Božje, napose mučenici svete vjere poput sv. Stjepana.

            Misno slavlje popratio je svojim izvrsnim pjevanjem mješoviti zbor župe Gabele, u kojem pjevaju djeca, mladi i odrasli vjernici i to vrlo uspješno i skladno. Redovito se sastaju na vježbanju pod vodstvom jedne svoje župljanke koju prihvaćaju i cijene zbog dobroga poznavanja nota, načina pjevanja i crkvenoga glazbenog duha.

            Nakon misnoga slavlja svećenici su se našli za zajedničkim stolom što ga je ukusnom hranom opskrbio vrsni kuhar Martin, kojega svećenici rado pozivaju na pripremanje svečanih ručkova ili pak večera. Tijekom svojih prijašnjih putovanja po “Hercegovini svojoj nepokorenoj“ (prema knjizi Hercegovina moja nepokorena o Domovinskom ratu 1991.-1995.) upoznao sam ovoga legendarnoga kuhara koji se, među ostalim, posvetio i svećeničkoj kuhinji, onoj što je nikla iz narodne bašte i mašte, te se njegova zgotovljena hrana lijepi za nepce i srce od slasti.

            Pri kraju ovoga blagovanja i druženja na poziv župnika don Ante sastadosmo se u njegovu župnom dvoru on, don Božo Polić i moja malenkoća, gdje bijaše ugodno hlađenje od veoma jake vrućine što je ušla i u kuće s veoma debelim zidovima kao što je i ova u Gabeli, da bismo razmotrili narise spomenika u čast dvojici virskih glagoljaša (don Ante i don Marka Budimir iz 17./18. st.) i biskupa Bosanskoga fra Mate Delivića (oko 1666.-1766.), što ćemo ga (ova spomenuta trojica) podići s pukom pokraj župne crkve sv. Jure u Viru nakon što je biskup Ratko odobrio ovo djelo razmotrivši cijelu stvar i ideju. Završivši raspravu o ovome spomeniku, koji će sadržavati još neke crte naše virske povijesti s kršćanskom i hrvatskom glagoljaškom ikonografijom, prešli smo na ugodno slušanje i motrenje narisa župnika don Ante o obnovi stare gabeoske crkve na ulazu u groblje na čijem se vrhu nalazi župna crkva sv. Stjepana u kojoj smo slavili svetu Misu. To me obradovalo isto kao i ovo da ćemo u Viru podići spomenik spomenutim povijesnim likovima koji su vezani za Vir i našu hrvatsku povijest na ovim velikim i lijepim prostorima što ih obitavaju Hrvati u zajedništvu s drugima. Radujem se neizmjerno ovome ostvaraju koji će podržati dolje u Gabeli župljani s jednim svojim zaljubljenikom u povijesne starine, a u Viru dvojica svećenika Virana, don Ante i don Bože, koji su zaljubljeni u glagoljaše i glagoljaštvo, a oni su i u vrijeme župnika don Petra Vuletića 1997. god. potpomogli obnovu njihovih grobova s grobom virskoga župnika fra Karla Ćavara (župnik u Viru: od svibnja do kolovoza 1883.) koji se nalaze na virskom groblju Stipića Dubrava.

            Smiraj u Viru zbio se nakon što sam slavio večernju Misu u župnoj crkvi sv. Jure i predstavio u Gradskoj vijećnici u Ljubuškom knjigu Život na tri kontinenta Ivana Slobodana Grbavca i urednika Josipa Kovača, koja književnom i filmskom tehnikom otkriva život višebrojne hercegovačke obitelji u Australiji, Americi i Europi s rodnim mjestom Grabom kod Ljubuškog. Spavanje je bilo s kupanjem u vlastitom znoju sa sjećanjem na župni dvor u Gabeli gdje je bilo tako ugodno hlađenje.

 

Prikaz knjige Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija o sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Graba(Ljubuški, 3. kolovoza 2015.)

 

            Knjiga s naslovom Život na tri kontinenta sa srcem zavičaja, Monografija o sedmorici braće i dvjema sestrama Grbavac iz Grabaizišla je iz tiska u širokobriješkoj tiskari Logotip ove 2015. godine uoči spomendana apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla. Mjesto njezina nastanka jesu tri kontinenta: Europa, Australija, Amerika (SAD), pa zato i tri glavna mjesta izdavanja knjige: Grab, Canberra - Los Angeles. Izdavač je u ime 10 G (Deset Grbavaca) Ivan Slobodan Grbavac, a glavni urednik i jedan od pisaca je njihov zet Josip Kovač, koji se oženio sa Zorom Grbavac i proživio mnogo svoga života na tri kontinenta. Ovo 10 G objašnjeno je onom slikom na 528. str. knjige umjetnice Rose Emmerling r. Krajina iz duvanjske Lipe, koja prikazuje deset lopoča na vodi, što simboliziraju desetero djece Petra i Anice Grbavac iz Graba, od kojih je rajna Janja preminula kao djetešce, a ostalih devetero: Ante, Ivan Slobodan, Bogoljub Ljubo, Grgo, Tomislav, Mila, Zora, Drago i Mladen, živi su i radini svako na svoj način i prema svojim godinama, u svojim obiteljima koje su u svemu narasle sa svim članovima do broja 134, te su tako postigli hrvatski hercegovački natalitetni visoki zadivljujući uspjeh.

            Kad sam već kod nataliteta, ne mogu a da ne spomenem prof. Peru Marijanovića koji je jednom zgodom rekao da se iz Hercegovine uvijek odlijevalo stanovništvo kao iz prenabujale rijeke i to u Dubrovnik, Dalmaciju, Slavoniju, Zagreb i mnoga druga hrvatska mjesta i pokrajine, te u inozemstvo gonjeno raznim razlozima, a ono prelijevanje diljem Europe i Svijeta bilo je, između ostaloga, i zbog neprimjerenih politika koje su vladale u hrvatskom narodu i uokrušce njega. Ovaj primjer obitelji Grbavac iz Graba, o kojoj je riječ, pokazateljem je svih spomenutih činjenica. Ova je obitelj dio za cjelinu, pars pro toto, mnogih naših hrvatskih obitelji ne samo sadašnje zbilje našega naroda, nego još više teških povijesnih nedaća.

            Knjiga je povijesno-sadašnja monografija u kojoj je opisan život spomenute braće i sestara i njihovih obitelji, i to opsežno i razložno s mnogo detalja u prvom dijelu ove knjige koji je naslovljen: Zavičaj i Domovina trajno u srcu obitelji Grbavac iz Graba, Obiteljske priče i slike. U iseljeništvu ili kako bi neki rekli u iženištvu od 1959. god. braća su i jedna sestra, kao i potomci druge sestre sa svojim obiteljima djelovali na svim planovima i razinama borbe za svoju matičnu Domovinu s njezinim narodom, koji od nove demokracije, što se začela i rodila u ratnim i poratnim previranjima i trvenjima počevši od 1990. god., živi u dvjema svojim Domovinama čuvajući svoj identitet i utječući na očuvanje svih bitnosti onih prognanih i odseljenih Hrvata diljem ovoga veloga svijeta. Iako su oni govorili o jednoj Domovini, ali povijest se okrenula tako da su od jedne načinjene dvije.

            Uz tu političku borbu, oni su očitovali i svoju humanitarnu, dobrotvornu, karitativnu ljubav u više pravaca i smjerova, što je također dobrano dotaknuto u ovoj opsežnoj knjizi i to u drugom dijelu s naslovom Rodoljubno, humanitarno-karitativno i političko-kulturno djelovanje. Više prostora posvećeno je humanitarnom djelu što ga je vodio Ivan Slobodan Grbavac s braćom i sestrom, te s drugim Hrvatima, od kojih svakako valja spomenuti humanitarnoga djelatnika Blagu Perića (Roško Polje 1945. - Sydney 2010.). Njih dvojica bili su slikovito rečeno, braća blizanci, kad je riječ o pomaganju drugima, ugroženima u svakom pogledu, a poglavito novčanom oskudicom. Da je bilo pisati na ovaj način i o ostaloj braći i sestrama, trebalo bi još barem osam knjiga. No, nije isključeno da će netko i to učiniti iz ljubavi prema svojim potomcima i svima ostalima, čime će očitovati svoju vjeru, nadu i ljubav i prenijeti te kreposti i na njih da i oni tako čine, upravo onako kako je i Gospodin Isus rekao ispripovjedivši onu zgodu o milosrdnom Samarijancu koji je pomogao isprebijanom i opljačkonom čovjeku dok su ondašnji svećenik i levit, držeći se ritualne čistoće, zaobišli toga nemoćnika. Prispodoba završava ovim Isusovim pitanjem: "Što ti se čini, koji je od ove trojice (svećenik, levit, Samarijanac) bio bližnji onomu koji je upao među razbojnike?" On odgovori: "Onaj koji mu iskaza milosrđe (tj. Samarijanac)." Nato mu reče Isus: "Idi pa i ti čini tako!" (usp. Lk 10,29-37). Ova knjiga ima upravo ovu poruku svima: Idite pa i vi tako činite. Kad bi bilo ovakvih ljudi u ovome svijetu, bilo bi manje svega lošega, a poglavito glada, žeđi, golotinje... Svako pismo i bilo koji dopis, ili oni popisi darovatelja u ovoj knjizi, daju nevjerojatno velike mogućnosti promišljanja o svijetu u kojem se nalazimo, kao i o dobrotvorstvu koje je opisano. Isplatilo se objaviti ovu knjigu radi onih nekoliko interesantnih pisama zahvale, koje će čitatelji pročitati.

            I ovaj dio knjige ilustriran je raznovrsnim slikama i dokumentima, što daje veću autentičnost govora o djelima milosrđa naših ljudi u Australiji, Americi, Europi i drugdje. Naravno, i treći dio knjige s naslovom Uzori privlače, Pojedinci i uduge koji su impresionirali i nadahnjivali moj rad i djelovanje, nadopunja prethodna dva dijela. Tu su članci koji veličaju rodoljublje, ljubav prema roditeljima kojima nije bilo nimalo lako gledati odlaske svoje djece u široki svijet. Pok. Anica i Petar izrekli su misao koja je gotovo mala pjesma koja je istovremeno puna nade i tuge, a glasi: “Vratit će se naša dica na staro hrvatsko ognjište u Grab, u Malu Dobrilovaču i sagradit će kuću na dva boja!“ Kardinal Franjo Kuharić rekao je 27. prosinca 1987. u povodu Dana iseljenika i o 300. obljetnici Ramske i Sinjske Gospe: “Nikada se Domovina ne napušta bez tuge!“ Tako ni ova obitelj iz Graba nije otišla bez tuge u srcu, ali zacijelo otputovala je i u duhu Psalma 126:

            “Išli su plačući

            noseći sjeme sjetveno:

            vraćat će se s pjesmom,

            noseći snoplje svoje.“

            Ima u trećem dijelu knjige prikaz života i djela oca fr. Charbela Richarda Grbavca, sina oca Tomislava i majke Anice r. Mišetić. On je poruka svoj ovoj obitelji da se treba boriti za sve ovozemaljske vrijednosti, a napose za nebeske odakle nam poruke dolaze da smo bili, da jesmo i da ćemo biti u Bogu i u jednoj Domovini za kojom uvijek čeznemo. Ovaj redovnik i svećenik je toliko zavolio domovinu svojih roditelja da je 16. srpnja 2006. na spomendan Gospe Karmelske slavio svoju Mladu misu u Grabu. Osim toga, zavolio je svu povijest Hrvata, a pismo glagoljicu neizmjerno voli i pokatkad slavi svetu misu prema Glagoljaškom misalu.

            Postoji u tome istom dijelu monografije i opis života i djela redovnika i svećenika rodom iz Australije, poimence fra Antonya Burnsidea, koji je član Hercegovačke franjevačke provincije. Njega je Bog pozvao da bude u onoj Humskoj zemljici Hercegovini koja se dobrano prelila u raznim smjerovima svojim sinovima i kćerima, pa i u Australiju. Njegov dolazak ovamo je Božji znak i poziv svima onima tamo daleko i ovima ovdje blizu da budemo jedno srce i jedna duša mi Hrvati, jer jedino tako možemo doći u Nebo, koje trpi samo, kako je zapisao i sv. Augustin: “Unitatem in necessariis, in non necessariis libertatem, in omnibus caritatem.“ “U bitnomu jedinstvo, u nebitnomu sloboda, u svemu ljubav.“ To je pravilo zemaljske i nebeske Države. Zemaljske države su nam prigoda da se izborimo za nebesku Državu, koja je jedna, a zemaljske su mnoge na sedam kontinenata, od kojih tri pripadaju velikoj obitelji Anice i Petra Grbavac iz Graba.

            Sve Hrvate izvan Domovine nadahnjivali su mnogi velikani na čelu s bl. Alojzijem Stepincem. Zato je o njemu nekoliko članaka u ovoj monografiji, kao i o drugim ličnostima iz hrvatske sadašnjosti i povijesti, primjerice, Bruno Bušić, Ivo Korski, Šime Letina, Rudolf Arapović, Anđelko Tomasović, Zvonko Bušić, Kazimir Katalinić, Denis Strangman, Vinko Nikolić, Mato Ošanić, Bogdan Radica, Mario Dešpoja...

            Još jedna stvar koju valja istaknuti, a to je slikopis na kraju ove knjige, koji prikazuje lica pojedinih članova ove velike obitelji i rodbine, kao i njihovih prijatelja. Andrić je rekao da se nije mogao nagledati zvjezdanoga neba nad sobom ni ljudskih lica. Isto tako ni oni koji su priređivali ovu pozamašnu monografiju iz ljubavi prema ovoj obitelji i hrvatskom rodu, koji unatoč brojnim seobama živi na svome plemenitom, na svojoj zemlji.

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.