Strict Standards: Non-static method JSite::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/templates/ashton/index.php on line 98

Strict Standards: Non-static method JApplication::getMenu() should not be called statically, assuming $this from incompatible context in /home/zupasvju/public_html/vr/includes/application.php on line 539

Crkva u Hercegovini dobila šest novih svećenika

Duga je crkvena praksa da se na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla 29. lipnja rede novi svećenici. Tako je bilo i ove godina na taj nadnevak kada je biskup Ratko Perić u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve zaredio šestoricu đakona za svećenike za vrijeme svete Mise u kojoj je koncelebriralo s Biskupom 60 svećenika iz obiju hercegovačkih biskupija, među kojima je bio i provincijala Hercegovačke franjevačke provincije fra Miljenko Šteko i generalni vikar don Željko Majić. Na ovoj svečanosti sabralo se podosta vjernika koji su ispunili mostarsku katedralu, među kojima je bila rodbina, prijatelji i znanci ređenika. Franjevce je s bitnim životnim podatcima i rezultatima kanonskih izvida narodu predstavio tajnik Provincije fra Mate Dragićević, a biskupijske kandidate povjerenik za duhovna zvanja u biskupijama don Ivan ŠtironjaEvo njihovih imena i prezimena: don Josip Čule iz Kruševa, don Marin Skender iz Potoka, don Damir Pažin iz Stoca, fra Marin Karačić iz Širokoga Brijega, fra Ivan Marić iz Mostara i fra Perica Ostojić iz Čitluka. Don Josip i don Marin ređeni su na ime Mostarsko-duvanjske biskupije, don Damir na titul Trebinjsko-mrkanske biskupije, a trojica franjevaca na ime Hercegovačke franjevačke provincije.

 U Misi su ministrirali bogoslovi i sjemeništarci, a Evanđelje je otpjevao fra Antonio Šakota, župni vikar u Mostaru. Biskup je održao prigodnu propovijed ređenicima, a zapravo sve se odnosi i na svećenike koji vrše svoje službe, te na sve prisutne vjernike koji su svakodnevno povezani sa svojim svećenicima i po kojima primaju milosti svetih sakramenata, što je najveći Božji dar svima i najveće svećeničko djelo. Biskup je istaknuo na početku ovoga slavlja da je ove godine u njegovim biskupijama preminulo šest svećenika, što ih je Bog zamijenio u njihovim apostolskim službama s ovih šest novih svećenika, kojima je na kraju poželio čvrsto, jako i čisto srce koje će blistati poput dijamanta. Zahvalio je mladomisničkim roditeljima i svima koji su ih vodili kroza školu i fakultet sve do dana ređenja. Riječi zahvale Bogu i svima koji su se skrbili za mladomisnike izrazio je i provincijal fra Miljenko.

            Misno slavlje uzveličali su svojim lijepim pjevanjem pjevači velikoga župnog zbora Marija pod ravnanjem prof. don Nike Luburića. Pjevali su iz dubine svojih srdaca što je stvorilo kod svih prisutnih radosno raspoloženje i zahvalnost Bogu što je svoju Crkvu obdario s novim svećenicima koji će započeti svoju djelatnost na tvrdome hercegovačkom tlu.

            Poslije svete mise, koja je trajala puna dva sata, uslijedilo je fotografiranje s mladomisnicima, a potom svečani ručak u velikoj katedralnoj dvorani.

 

 

Biskupova propovijed ređenicima za prezbiterat 29. lipnja 2015. u Mostaru

 

            Braćo svećenici, dragi kandidati svetoga Reda prezbiterata, Božji narode!Danas Katolička Crkva svečano slavi apostolske prvake Petra i Pavla. Na to se slavlje dodaje i naša crkvena radost jer će za koji trenutak šestorica đakona: don Josip Čule, fra Marin Karačić, fra Ivan Marić, fra Perica Ostojić, don Damir Pažin i don Marin Skender biti zaređeni za svećenike! U protekloj godini Bog je između nas pozvao šestoricu svećenika: fra Antu, fra Augustina, fra Zdenka i fra Jozu te don Srećka i don Marka - Gospodin im udijelio vječni mir! - a ove godine daruje nam milost novih ređenika. Bogu hvala i slava!

            Zahvala roditeljima. Svaki ljudski život plod je uzajamne ljubavi roditelja i Boga darovatelja duše. Stoga zahvaljujemo roditeljima naših pripravnika za prezbiterat koji su ih od Boga primili kao Njegov dar te ih kao žrtvu prinosnicu prikazuju danas u službu Kristova oltara. Hvala vam, roditelji, na duhovnoj skrbi i praćenju vaših sinova, na hrabrenju na odabranu putu prožetu vašom molitvom! Bili vam na radost i ponos svega vašega života! 

            Mučenici - zagovornici. Sv. Petar prvi je u ispovijedanju vjere, a sv. Pavao u tumačenju njezinih dubina. Petar je od vjernih židova osnovao prvu Crkvu, a Pavao postao učiteljem naroda. Tako su, svaki na svoj način, okupili jednu Kristovu Crkvu, bratski osvojili mučenički vijenac i zajedničko štovanje vjernika, kako nam to predstavlja današnje petro-pavlovsko predslovlje. Obojica su svoju ljubav prema Kristu potvrdila mučeničkom smrću u Rimu: Petar na vatikanskom brežuljku u Neronovu vrtu razapet glavom prema zemlji, a Pavlu kao građaninu Rima izvan zidina odrubljena glava Neronovim mačem. Crkva je odredila da njihov vijenac mučeništva slavimo zajedno na današnji dan. Stoga se u Gospodinu radujemo, a nebeske zaštitnike zazivamo da od Njega isprose milost mira i jedinstva svetoj Crkvi Božjoj, a snage ustrajnosti u dobru našim ređenicima za prezbiterat i svima nama.

            Uđimo malo u živote Božjih apostola Petra i Pavla u svjetlu današnjega ređenja.

            Nakon lutanja - u opredjeljenje za Krista. Apostolski prvaci, kao ni jedan od Božjih ugodnika, nisu imali pravolinijski hod života. Bilo je lutanja, kriza, umišljaja ispravnosti ali i svijesti zalutalosti. Petar je mislio da i samoga Isusa može ispravljati - u Istinu upućivati: „Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!“ (Mt 16,22). Ono s križem! A Pavao je smatrao velikim Božjim djelom progon Isusa i njegovih učenika. Sam će za sebe definirati: „po revnosti progonitelj Crkve“ (Fil 3,6). Obojici im Bog otvara oči srca i sluh duha. Petru pijevom pijevca, a Pavlu padom s konja. Petar se na Genezaretu trostrukom potvrdom ljubavi odriče svih svojih dotadašnjih  zataja i lutanja, a Pavao srcem skrušen i u oba oka slijep pred Ananijom, Isusovim učenikom, u ulici Ravna očekuje krštenje prosvjetljenja da pođe Putom Istine u Život Božji!

            Pripravnici na prezbiterat! Vaš današnji ulazak u ovu Gospinu katedralu u kojoj ćete za koji trenutak primiti sakrament sv. Reda svećeništva jest poput Petrova dolaska na obalu Genezareta pred Gospodina, a pad ničice pred oltarom kao Savlov pad pred Damaskom. I za jednoga i za drugoga bijahu to presudni trenutci nakon kojih nije bilo više vrludanja i griješenja. Ravnom ulicom ravno pred Gospodina. I vi ćete prije ređenja u svakom odgovoru na pitanja koja vam Crkva preko biskupa postavlja utisnuti petrovski izraz ljubavi, a u Ananiji prepoznati Crkvu koja vas rado prima, vašemu svećeništvu pomaže uroniti u Istinu i otajstva Krista, da tu Istinu propovijedate i otajstva dijelite. Nakon ovoga milosnog dana smiraja, valja vama poput sv. Petra i sv. Pavla poći putem poslanja kamo vas Krist po svojoj Crkvi šalje. Nisu to poravnane staze, očišćene od korova i trnja, uređene katedrale i župne crkve, ispunjene ljudskim pljeskom i čestitkom kao danas. Valjat će vam se nositi s korovom svijeta i s trnom u svome tijelu. Ne bojte se! Danas se na poseban način ucjepljujete u Krista, penjući se na brdo Kalvariju, ali poput apostolskih prvaka i na akropole i kapitolije, sve u snazi Otkupiteljeve Kalvarije.

            U zagradi kažem: Bilo je i onih prije vas koji su ušli na ova ista katedralna vrata kao i vi, stajali na tom istom mjestu gdje i vi danas stojite, ležali na istom mjestu pred oltarom gdje ćete se i vi domalo prostrijeti, primili isti sakrament prezbiterata kao što ćete i vi primiti, i izišli na ista vrata na koja ćete i vi izići i do koju godinu pošli putom - lutanja i ludovanja! Nemojte vi tako! Zatvorite zagradu.

            1. Zadaća naučavanja. Akropola u Ateni simbol je ljudske pameti i mudrosti. Pavao se popeo na grčku Akropolu, gdje je prije glasovita govora nazvan „čavkom“ (Dj 17,18), a poslije govora ironično mu dobačeno: Slušat ćemo te drugi put (r. 32). On odatle nije bio fizički potjeran, kao iz nekih drugih gradova, nego je bio sarkastično ignoriran, što ga je kudikamo dublje pogodilo od bilo kakva kamenovanja. Jer, Pavlove su najveće duhovne muke bile neobraćenje ljudi, njihovo neuviđanje potrebe spasenja. Dolazi u Atenu, gdje je priredio i održao najljepši govor u životu, a ljudi ga izviždali!

            - Poštovani ređenici za prezbiterat! Nakon višegodišnjega studija pred vama se steru Atene sa svojim akropolama. Zadaćom naučavanja pozvani ste danomice govoriti u vjeronaučnim dvoranama, s crkvenih ambona i raznih tribina i katedri. Računajte na to da će i vas pogoditi Pavlova sudbina. Nerijetko ćete biti ignorirani, ismijani, izrugani. „A ti propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od Istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. A ti naprotiv budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni! (2 Tim 4,1-5). 

            2. Zadaća upravljanja. Capitolium, jedan je od 7 rimskih brežuljaka, po visini najmanji, a po značenju najugledniji, u starome Rimu bio je središte i kulturnoga i religioznoga života. Simbol rimskoga prava, političke moći i uopće zapadne civilizacije. Danas je taj Capitolium moći i vlasti simbolično, a stvarno i imenito od 1800. godine premješten na Capitol Hill u Washingtonu.

            Petar i Pavao bili su više godina u Rimu. Nemoguće je da nisu vidjeli Capitolium u svemu njegovu sjaju. I da se u njihove ljudske oči nije urezao sjaj Kapitolija i moć čovjeka. Tu su se mogli prisjetiti Isusovih riječi: „Kraljevi gospoduju narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako! Naprotiv, najveći među vama neka bude kao najmlađi; i predstojnik kao poslužitelj. Ta tko je veći? Koji je za stolom ili koji poslužuje? Zar ne onaj koji je za stolom? A ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22,25-27).

            - Časni kandidati za prezbiterat! Zakon tijela pobijeđen je zakonom Duha. Stoga „ne hlepite za taštom slavom“ (Gal 5,26). Nosite jedni bremena drugih i tako ćete ispuniti zakon Kristov! (Gal 6,2). „Pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno; i ne kao gospodari Baštine nego kao uzori stada. Pa kada se pojavi Natpastir, primit ćete neuveli vijenac slave“ (1 Pt 5,2-4).

            3. Zadaća posvećivanja. Konačno, treći brežuljak, jeruzalemska Golgota ili Kalvarija, simbol je Kristova raspeća, preminuća i uskrsnuća, tj. kršćanskoga pogleda koji nam je udario novi pečat na ovaj i na onaj život! Ni Petar ni Pavao ne nađoše se s Isusovom majkom na Kalvariji. Ali kako možemo pretpostaviti da se Pavao svaki put kada bi došao u Jeruzalem nije popeo naKalvariju. Tu je crpio snagu za naviještanje istine i vodstvo duša. Isto tako i Petar: možemo zamisliti koliko je puta na Kalvariji gorko zaplakao i zažalio zbog zataje. Na kalvarijskom oltaru, kao veliki svećenici od ljudi uzeti, za ljude postavljeni u odnosu prema Bogu prinosili su darove i žrtve za grijehe, primjereno suosjećajući s onima koji su u neznanju, jer su i sami zaogrnuti slabošću. Zato su i za narod i za sebe prinosili okajnice.

            - Dragi đakoni, uskoro prezbiteri! Za koji trenutak vi ćete po prvi put, zaređeni, prinijeti žrtvu okajnicu na Kristovu oltaru. Presveta Euharistija neka bude izvor i središte vašega duhovnog i crkvenog života. Ljubiti Isusa u Presvetom oltarskom sakramentu, klanjajte mu se i dijelite ga dušama koje za njim čeznu.

            Zadaća naučavanja i upravljanja moguća je samo u potpunoj ovisnosti o zadaći posvećivanja. Svijet je premještao Akropole i Kapitolije. Kalvarija, koja je bila i ostala za ovaj svijet mjesto ludosti i sablazni, ne premješta se, nego se u svaki djelić svijeta danomice uprisutnjuje i unatoč svemu ostaje ono što u sebi jest: znak i sila spasenja. Svećenik, uronjenik u Krista, u ljubav Srca Isusova, prvi je pozvan ovaj znak spasenja utiskivati u ljudske duše. Sretni i blagoslovljeni, donosite sreću i blagoslov Božji svima kojima budete crkvenim dekretom poslani!

 

 

Na Mladoj misi u Stocu

 

            Nakon ređenja na Petrovo, mladomisnik don Damir Pažin slavio je u subotu 4. srpnja 2015. svoju Mladu Misu u Stocu. U koncelebraciji je bilo preko 30 svećenika, jer je bila subota kada svećenici nisu zauzeti slavljima svetih misa, na čelu sa stolačkim župnikom don Rajkom Markovićem. Oni su, praćeni zvucima zvona s tornja župne crkve sv. Ilije, došli u procesiji sa stasitim mladomisnikom, odjevenim u svečano bijelo svećeničko ruho što ga je darovao vinjanski župnik don Joko Blažević, iz župnoga dvora do oltara u crkvenom dvorištu. Tu su svoj blagoslov sinu svećeniku dali njegovi roditelji, otac Marijan i majka Ivana Vesna s najužom rodbinom. Mladomisnika don Damira, njegove roditelje i rodbinu, te prijatelje, goste, uzvanike i župljane pozdravio je župnik don Rajko i to nakon uvodne pjesme stolačkoga Župnog zbora Mladih, kojemu su se samopobudno pridružili i pojedini pjevači Zbora mladih pristigli autobusom s ostalim vjernicima iz župe sv. Jure u Viru, te skupa pjevali uza sviranje Milana Đereka sve do kraja ovoga veličanstvenoga misnog slavlja.

            Nakon službe riječi uslijedila je prigodna propovijed prisojačkoga župnika don Ivana Bebeka, rodom iz Šipovače kod Ljubuškog. On je naglasio one bitne činjenice svećeničke službe u Crkvi i svijetu, a te su: propovijedanje, posvećivanje i upravljanje u poveznici s mjesnim biskupom koji svome svećeniku daje jurisdikciju i službu. Rekao je i temelje duhovnosti kao i poteškoće s kojima se navjestitelji Božje riječi u ovome svijetu mogu susresti. Sve nevolje, svoje i svoga naroda, nosi kao svoj životni križ i to prikazuje svakoga dana u svetoj Misi kao svoj doprinos. Krist je mjerilo djelovanja i služenja svakome svećeniku. I ovaj svećenik obdario je mladomisnika dvjema misnicama zelene boje, što je boja nade, koje se inače tijekom liturgijske godine najdulje koriste prigodom svetih misnih slavlja, čime ga je podsjetio da kao svećenik treba biti čovjek nade da će Bog njegovu pastoralnu brazdu učiniti plodnom u svoje vrijeme.

            Osim što su spomenuti članovi Zbora mladih iz Vira pjevali skupa sa župnim pjevačima Stočanima, dvoje njih je također s mladima iz stolačke župe, koja je Crkvi darovala ovoga mladomisnika, sudjelovalo i u Molitvi vjernika, koja je bila prigodna, tj. molilo se za sve potrebe Crkve, a napose za navjestitelje Boga u svijetu, kao i za nove mladomisnike, među kojima je i don Damir. On je studijski i pastoralno proboravio u župi sv. Jure u Viru najprije kao bogoslov od rujna 2014. do 23. studenoga 2014. kada je zaređen za đakona u Stocu, te otada do lipnja 2015. kao đakon svete Majke Crkve vršeći svoje đakonske dužnosti. Svekoliki njegov skrbnik i mentor skupa sa župljanima bio mu je virski župnik prof. don Ilija Drmić, koji ga je preporučio biskupu Ratku Periću za prezbitersko ređenje što se zbilo u mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve i Kraljice Neba i Zemlje skupa s još petoricom đakona na ovogodišnje Petrovo: don Marinom Skenderom, don Josipom Čulom, fra Ivanom Marićem.

            Na kraju ove svete Mise don Damir je s još trojicom svojih kolega: don Josipom Čulom iz Kruševa i don Marinom Skenderom iz Potoka u Bijelom polju, te mladomisnikom iz Splita don Tonijem Šinkovićem podijelio svoj mladomisnički blagoslov svima nazočnima, što je najveći izraz njegove zahvalnosti Bogu za sve prisutne vjernike na ovoj Misi, kao i one koji nisu mogli doći a tako su željeli, te znak sveukupne zahvale za sve koji su njemu duhovno, tvarno i novčano pomagali od rođenja do ređenja i do ovoga svečanoga dana Mlade mise. Potom je i župnik don Rajko izrekao svoje zahvale Bogu za ovoga mladomisnika i one koji su ga rodili i koji su ga vodili kroza svu životnu zbilju do Oltara.

            Poslije Mise ministranti su dijelili mladomisničke sličice, što ih je otiskala tiskara iz Širokoga Brijega Logotip na čelu sa svojim direktorom ing. Željkom Spajićem, kao i mladomisnikove pozivnice za ovu Mladu misu.

            Poslije misnoga slavlja uslijedio je ručak za više od 1000 uzvanika pod velikim razapetim šatorom na obližnjem igralištu. Valja reći da je 70 posužitelja, stolačkih mladića i djevojaka s obučenim majicama na kojima bijahu prigodni natpisi ovoga svečanoga dana, u organizaciji voditelja kuhinje Martina Kevića izvrsno posluživalo hranom i pićem sabrano mnoštvo gostiju. Don Mile Vidić je vodio program i za mladomisničkim stolom, a pjevačke skupine Laguna iz Mostara i Vidoštačka Kraljica iz Stoca pjevale su za dobar tek i ugodno raspoloženje unatoč jakoj vrućini. I za vrijeme objeda nizali su se govornici od kojih spominjemo biskupova izaslanika i generalnoga vikara don Željka Majića, koji je mladomisniku rekao da u poniznosti i hrabrosti podmetne svugdje svoja leđa otklanjajući svaku pomisao da on to sam čini, nego čvrsto ističući da sve to čini po njemu Onaj koji ga je stvorio i pozvao u svećeništvo Sluge Božjega Isusa Krista, raspetoga i uskrsloga. Izricane su i ovom zgodom po voditelju don Mili Vidiću i onima koje je najavljivao u nizanki govornika mnoge zahvale svima koji su pomogli mladomisnika don Damira. Između mnogoga valja svakako istaknuti da je posredstvom don Joke Blaževića mladomisniku vrlo jednostavno i povoljno riješeno piće s hladnjačom (sokovi, voda, pivo) dobrotom i darežljivošću Binvest Ričina u Posušju. Jedan od onih koji je izrekao zahvale i poticajne riječi novome svećeniku Stočaninu u svoje ime i u ime svih župljana, a napose onih koji su doputovali na ovo slavlje autobusom i u nekoliko osobnih automobila, u svemu oko 50 vjernika, bio je i virski župnik don Ilija. On mu je poželio da mu pogled bude uprt uvijek u Oltar koji je izvorište milosti za život i djelovanje, zatim u lice naroda kojega se čovjek ne može nikada nagledati jer se u njemu prepoznaje Lice Oca Nebeskoga, kao i u izgubljeno i grijehom zarobljeno lice braće i sestara kojima nas Bog šalje, te u Nebo odakle nam neprestance poruke dolaze da smo bili, da jesmo i da ćemo biti. Dodao je: Čekamo te na njivi Gospodnjoj da u osobi Isusa Krista oslobađaš ljude od zarobljeništva grijehom. Naime, don Ilija je ovako otpočeo: Za vrijeme Mise bio sam usredotočen u Oltar, a zatim u lice prisutnoga puka, u djelić neba i Stari grad Stolac na brdu Križevcu. U tome kamenom gradu nalazi se zindan, zatvor u kojem su mučeni mnogi Hrvati. Opisao ga je stolački župnik don Lazar Lazarević (1838.-1919.), koji je bio i provikar Trebinjsko-mrkanske biskupije. Taj zatvor je simbol za mnogo toga u našem životu. Između ostaloga i za sve naše današnje zindane i zatvore u koje sami padamo zbog sputanosti grijehom... Pozvan si kao svećenik biti uz Oltar, uz narod s Deset Zapovijedi i uz nebo, te biti osloboditeljem svih grijehom zarobljenih u vlastite zatvore duha i tijela, u te svoje osobne zindane.

            I svećenik mladomisnikov rođak, ravanjski i trebimljski župnik don Pero Pavlović pozdravio je skup i zaželio mladomisniku Damiru da bude „kao dumo Rajko“, tj. sadašnji stolački župnik koji je ovoga novoga svećenika pratio od malih nogu, a napose od odlaska u splitsko sjemenište, sarajevsku bogosloviju, karmelsku zajednicu u Remetama, te na teološkom studiju na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove u Zagrebu, kao i tijekom praktikuma u Stocu i Viru, a pratit će ga i sada gdje god ga Biskup poslao na služenje Bogu u svetoj Crkvi.

            Za ovu lijepu i uspjelu župnu i crkvenu svečanost obiju hercegovačkih biskupija pripremali su se vjernici duhovnom trodnevnicom u župnoj crkvi sv. Ilije Proroka, i to od 1. do 3. srpnja slavljima svetih Misa s početkom u 19 sati, prije kojih je bila polusatna mogućnost za svetu ispovijed. Prvu večer svetu Misu predvodio je i propovijedao kapelan s Gradine don Ivan Bijakšić, a pjevao je Veliki zbor iz te župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (Glavosjek). Drugu večer Misu je predvodio i propovijed održao kapelan iz Studenaca don Tomislav Zubac, a pjevala je stolačka pjevačka skupina Angelus. Treću večer misno slavlje s propovijedi predvodio je don Ivan Marčić, kapelan župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista iz Mostara, a pjevala je pjevačka skupina Vidoštačka Kraljica iz Stoca.

 

 

 

free joomla templatesjoomla templates
2018  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.