Krizma u Viru 2015. godine

Napisao/la don Ilija Drmić
Hitovi: 4031

Pozdravni govor krizmanikov biskupu Ratku Periću na dan svete krizme u Viru 22. ožujka 2015.: Preuzvišeni oče biskupe! Nas 38 krizmanika župe sv. Jure Mučenika u Viru na 5. korizmenu nedjelju, kad je ujedno početak Tjedna molitve i žrtve protiv psovke, srdačno Vas pozdravljamo u ovoj našoj lijepoj i dragoj crkvi. Stojimo ovdje pred Vama, apostolskim nasljednikom, pred ovom našom župnom zajednicom i našim župnikom i đakonom, što ste nam ih poslali, misleći na riječi Djela apostolskih: “Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.” Svjesni smo da “nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom”.

Sada, nakon više od dvije tisuće godina, naša nada prelazi u sigurnost jer Crkvu vodi Duh Sveti po svojim Apostolima. Spremni smo primiti Duha Svetoga i njegovih sedam darova: Mudrost, Razum, Savjet, Jakost, Znanje, Pobožnost i Strah Božji. Gledamo i vidimo da se nakon krizme mnogi krizmanici malko odmaknu od svoje jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, misleći dobro je da ona postoji, ali sada mogu i bez nje do sljedeće prve zgode kad nam ona zatreba. Mi nećemo tako, nego ćemo nastojati surađivati s Duhom Svetim i njegovim darovima, izdignut ćemo se iznad sivila naše stvarnosti s namjerom da služimo Bogu u svetoj Crkvi, a onda na taj način svome voljenom hrvatskom narodu koji je uvijek bio uz Boga, Crkvu i sv. Petra. Danas, na raskrižju života, kad tražimo svoje životne putove, preporučamo se u Vaše molitve, oče biskupe, molitve naših svećenika, svojih roditelja i čitave župne zajednice. Vi, dragi roditelji, primivši nas od Boga kao dar, mnogo ste uložili u naš tjelesni i duhovni rast i razvoj. Stojeći ovdje pred vama želimo ovo reći: Hvala vam na svemu što ste do sada učinili za nas i za sve što ćete i dalje činiti za nas skupa s našoj Majkom Crkvom i njezinim duhovnicima. Posijali ste u naše duše vjeru po sakramentu svetoga krštenja, gajili ste nadu i hrabrili ljubav prema Bogu i bližnjemu kroza sve ostale sakramente što smo ih do sada primili. A vama, dragi kumovi, koje smo izabrali, hvala što se prihvatili obvezu i dužnost da nas pratite i pomažete u našim vjerskim potrebama, a naročito u trenucima krize, neodlučnosti i nesigurnosti što može doći zbog nevolja u ovome svijetu. Vama, naši duhovnici, dragi župniče i đakone, hvala što se trudili oko našeg vjerskog odgoja. Oče biskupe, molimo Vas da ovu svetu Misu prikažete za nas, naše obitelji i našu župnu zajednicu. U znak naše ljubavi, dobrodošlice i zahvalnosti primite ovaj buket cvijeća koji Vam predajemo u ime svih nas krizmanika ove virske župe.

 

            Župnikov pozdravni govor: Oče Biskupe, dobro došli u ovu svoju župu sv. Jure u Viru u kojoj će po vašim rukama za vrijeme ove svete Mise primiti sakrament svete krizme 38 naših mladića i djevojaka. Oni su se pripremali za ovaj svečani dan redovitim dolascima na vjeronauk, kako onaj u školi tako i na ovaj pri župi. Osim toga, oni su, unatoč svemu, dolazili redovito i na nedjeljne svete mise u ovu svoju župnu crkvu, podružnice Podbilu i Zavelim, ili pak negdje drugdje kada su bili izvan svoje župe. Nakon svete krizme oni će, tome se nadamo, opet redovito slaviti svoga Boga nedjeljnim i blagdanskim svetim misama, molitvom, te dolaziti na župne kateheze i ići će na školski vjeronauk s puno duha i ljubavi. Svemu ovome poučavala ih je u školi vjeroučiteljica vjeroučiteljica prof. Dragica Mikulić, moja malenkoća, i od prošloga rujna naš đakon don Damir Pažin, što ste ga poslali u ovu župu na vježbanje u đakonskom i skorom svećeničkom djelovanju. Đakon je njima očitovao svoju ljubav prema duhovnom pozivu, a nadamo se da će netko i od njih ili njihovih također zavoljeti duhovno zvanje, te krenuti stopama mnogih svećenika i redovnika svete Crkve, kao i iz ove župe koja se diči i sa svoga dva glagoljaša Budimira. Oče Biskupe, dobro došli u Vir.

 

         Župnikova zahvala nakon krizme: Poštovani oče biskupe Ratko! U ime krizmanika, njihovih kumova i roditelja, te u ime svih župljana zahvaljujemo Vam na dolasku u našu župu sv. Jure. Zahvaljujemo što ste danas svojim dolaskom i dijeljenjem sakramenta potvrde opečatili i utvrdili u vjeri, nadi i ljubavi ove mladiće i djevojke, ove drage mlade kršćane. Od danas su oni, i službeno, sposobni pokazati i braniti svoja vjerska uvjerenja. Oni su zreli kršćani. Naša župna zajednica i mjesna Crkva osnažene su njihovom mladošću i darom Duha Svetoga, kojega su po Vama primili.

            Sada im predstoji priprava za sljedeće sakramente u duhu njihovih opredjeljenja potaknuti Duhom Svetim, a to su sakramenti svete ženidbe i svećeničkoga reda, kao i mogućnost primanja redovničkih zavjeta. Među krizmanicima tinja plamen duhovnoga zova za rad u misijskim krajevima ili pak u ovim našim hrvatskim prostorima.

            Zahvaljujemo našem đakonu don Damiru i vjeroučiteljici prof. Dragici na trudu katehizacije i sveukupnoga pastoralnog djelovanja s našim vjeroučenicima u školi i pri našoj župi. Hvala našim pjevačima Velikoga župnog zbora pod vodstvom srednjoškolke Petre Galić i Zbora mladih pod vodstvom našega đakona, koji uljepšavaju sva naša misna slavlja u 9 i 11 sati u ovoj našoj crkvi nedjeljama i blagdanima, i kako koji u kojoj prigodi; hvala svim vjernicima na molitvama i duhovnoj podršci i materijalnoj potpori da ova naša župa napreduje iz dana u dan, o čemu ste upoznati.

 

            Izvješće biskupa Ratka Perića o krizmi u Viru. Vir: Krizmanici, budite pošteni! Bio je lagan dogovor između biskupa Ratka i don Ilije, župnika u Viru. Da ne stišćemo svetu krizmu u razdoblje od Uskrsa do početka srpnja, kada ionako ima preko 40 krizma u hercegovačkim biskupijama, hajdemo prirediti krizmu i kroz korizmu. Tako je određena V. korizmena nedjelja, takozvana „gluha“, 22. ožujka. Zašto „gluha“? Naši su stari svaku korizmenu nedjelju nazvali posebnim imenom: Čista, koja dolazi nakon Čiste srijede, posta i nemrsa; druga je nedjelja: Pračista, tj. još čistija s obzirom na post i pokoru; treća je Bezimena; četvrta Sredoposna, jer smo u sredini korizmena posta; peta je Gluha jer se ne rabe glazbala, orgulje, nego samo pjesma, šesta je Cvjetnica i - Uskrs! Nije samo „gluha“ nego i kišovita i pohladna.

            Crkva je ispunjena glavnom lađom, i trima korovima. Pjevači su do oltara. Krizmanici osmoga razreda i prvoga srednje u prvim su klupama, i to 19 muških, 19 ženskih. Zbor, koji vodi don Damir Pažin, đakon, uvode nas korizmenom pjesmom i zazivom Duha Svetoga. Pozdravlja krizmanik Branko Mikulić, a krizmanica Lucija Mikulić daje biskupu cvijeće. Je umjetno? Nije, nego pravo! Od pravoga proljeća koje je jučer počelo! Pozdravlja i župnik s dobrodošlicom i pozdravlja i druge svećenike: dekana fra Mladena Vukšića, župnika posuškoga; don Antu Ivančića, župnika iz Zagorja; don Jozu Blaževića, župnika iz Vinjana, i don Tomislava Ljubana koji je dopratio biskupa.

            Biskup također sve pozdravlja i poziva da izrazimo čin kajanja pred Gospodinom da budemo dostojni svetih sakramenata. Krizmanici su raspoređeni za misna čitanja i pripjevni psalam zajedno sa zborom mladih.

            Biskup je u propovijedi izrazio dvije misli. Prvo se osvrnuo na Isusovu rečenicu iz nedjeljnoga Evanđelja (Iv 12,20-30) o susretu između Isusa i Grka pogana koji su zaželjeli „vidjeti Isusa“. Gospodin na njihovu želju da vide Isusa, dopušta i da ga čuju. Postavili su mu nekoliko filozofskih pitanja: Odakle život? Čemu život? Je li na početku Svjetlo ili Tama? Zašto će zlo u svijetu? Smrt? Kamo idemo? Isus im odgovara prispodobom o zrnu. Dok je pšenično zrno cjelovito i čuvano, ostaje neplodno, nerazvijeno, neživotno. Kada se posije u zemlju, tek onda pod određenom vlagom počinje klijati i rod donositi. Klica se hrani - zrnom, ljupinom! Mi ljudi imamo ovo tijelo i dušu. Duša je klica koja se razvija, a tijelo je omotač, ljupina. Čovjek, koji je Bogu vjeran, može i mora umrijeti u svojoj tjelesnosti, da bi mogao donijeti plod u duhovnosti. Čovjek koji nije vjeran Bogu, a želi biti životno siguran, on samo površno postoji, a njegova opstojnost završava umiranjem. Samo kada čovjek počinje pokapati svoje osobne interese i sebične težnje, onda može donijeti pravi rod i tako se njime Bog može služiti u svoje svrhe. Ljudi su stvoreni na sliku i priliku Božju, i Bog daje i vrijednost stvarima i smisao životu. Nije mu Bog dao tjelesni život da ga čuvamo za sebe, nego da ga istrošimo za druge. Ako je čovjek Bogu vjeran u vremenu, Bog će njemu biti vjeran u vječnosti. Čovjek je na žalost takav da više drži do sitnih tjelesnih kamata nego do krupne duhovne glavnice!

            Drugu je misao uzeo iz života Sluge Božjega Petra Barbarića, koji je u školi pokazao osobito poštenje gdje nije dopustio da na gimnaziju i sjemenište padne ikakva ljaga đačkoga šverca i lopovluka, nego da se svatko zalaže svojim studijem za pošteno zarađenu ocjenu: ionako je svaki profesor bio svjestan koliko mu učenik zna hrvatskoga, prirodopisa ili grčkoga! Stoga, krizmanici, samo poštenim zalaganjem na polaganje ispita! Šverc te vodi u policijsku postaju, a ne u sretan posao. Papa je Franjo 18. ovoga mjeseca odobrio dekret o „junačkim krjepostima“ Sluge Božjega Petra Barbarića zbog čega se već sada može zvati Časnim Slugom Božjim. Još se čeka da i čudo, koje se na zagovor Sluge Božjega već dogodilo i medicinski potvrđeno, Papa odobri i potom slijedi proglašenje blaženim. Petar je umro kao hercegovački maturant i isusovački novak u Travniku na Veliki Četvrtak 1897. god. Odmah poslije smrti i učenici i profesori i narod počeli su se utjecati Petrovu zagovoru. Tako mu je tijelo godine 1935. s mjesnoga groblja „Bojne“ preneseno u sjemenišnu crkvu. Biskupijski se proces vodio u Sarajevo od 1938. do 1943. god., zatim su svi spisi predani Svetoj Stolici. I, evo, nakon 70 i toliko godina završava proces. Bogu hvala.

            Podjelba sakramenta krizme tekla je uredno i pobožno. Krizmanici su spremno odgovarali na biskupove riječi. Zaustavio se biskup kod jedne krizmanice:

            Hajde, ako ti ne budeš znala, neka odgovori kuma: Koliko je vremena Petar Barbarić išao u osnovnu školu?

            Krizmanica: U dvije godine završio je četiri razreda!

            Kako je učio u Travniku? - Uvijek sve pet!

            Je li švercao? - Nikada. Ni drugima nije dao! Tako je! Dobro si pratila propovijed!

           Krizmanike je pričestio dekan fra Mladen. Zbor je pjevao pričesne pjesme. Župnik je na kraju izrazio zahvalnost biskupu, svećenicima i svima koji su pridonijeli proslavi ove prve svete krizme u ovoj krizmenoj sezoni 2015. god.

            Narod se po kiši razišao po kućama krizmanika na čašćenje, a svećenici su s biskupom u župnoj kući za gozbenim stolom razgovarali o davnim sjemenišnim danima, učenju, pamćenju i - švercu! Don Joko ih je najviše ispričao. Svi su zahvalili don Iliji na čašćenju kao i vrijednim kuharicama na pripremanju.

 

            Vir: Kanonska vizitacija, KIUM, 27. ožujka 2015. Kanonska je vizitacija trebala biti prošle nedjelje, 22. ožujka, nakon sv. krizme. Ali župniku nisu bile stigle župne matice s uveza iz Širokoga Brijega pa je sve odgođeno do petka, 27. ožujka.

U Viru je sadašnji biskup Ratko od početka svoje uprave 1993. obavio  kanonske vizitacije: 1995., 1998., 2004., 2010. Sada je u Viru biskupa i njegova tajnika don Tomislava Ljubana dočekao, zajedno s đakonom Damirom, don Ilija Drmić, župnik u župi sv. Jure, nasljednik pok. don Petra Vuletića (župnika: 1991.-2012.). Don Damir je od rujna prošle godine na praktikumu u ovoj župi Posuškoga dekanata.

Pomolivši se Bogu pred oltarom, za žive i za pokojne, razgledano je u župnoj crkvi sve što je urađeno posljednjih godina temeljite obnove koju je s pukom vodio više vremena don Petar, a nastavio don Ilija. Crkvu krase vitraji slikara Mate Ljubičića iz Prisoja i postaje Križnoga puta Ante Žaje iz Aržana, te dva vitraja koji prikazuju Gospu i sv. Juru umjetnika Aleksandra Zvjagina. Tu su i drugi religiozni detalji domaćih kamenoklesara, što sve doprinosi ljepoti crkve u kojoj se okupljaju na svete sakramente vjernici Vira i dviju podružnica: Podbile i Podzavelima. Akademski slikar Antun Krešić iz Zagreba izradio je Križni put za crkvu na groblju u Viru i za crkvu u Podbiloj. Popravljen je toranj crkve da se zaštiti od prokišnjavanja i drugo.

Biskup predlaže župniku da se na oltar stavi još jedan lik Sveca parnjaka sv. Juri.

Pred crkvom župnik pokazuje mjesto gdje bi podigao spomenik dvojici virskih glagoljaša Budimira. Biskup mu sugerira da stavi glagoljaša don Antu (za njegova bratića Marka, bogoslova, nije sigurno da je postao svećenik) i fra Mate Delivića, biskupa, prvoga apostolskog vikara Bosanskoga vikarijata (1735.-1740.), koji je kod don Ante proboravio skoro dvije godine (1737.-1738.) u vrijeme austrijsko-turskoga ratovanja.

U crkvenom dvorištu napravljena su dva ribnjaka. Onaj je veći presušio, a pokraj onoga manjega pred Gospinom špiljom dvije mace čuvaju desetak riba.

Župnik pokazuje katehetsku dvoranu s 30-ak učeničkih sjedala, stari župni ured, gdje je i župna knjižnica s mnoštvom vrijednih knjiga duhovnoga sadržaja i konačno novi župni ured s novim ulazom. Obnovljena je župna kuća u kojoj su uređena dva stana: za župnika i đakona zahvaljujući izdašnoj dobroti Viranina don Bože Polića i Rotimljanina don Vinka Puljića, misionara u Njemačkoj. Ispred župnoga dvora postavljen je kameni pločnik.

Pregledane su u župnom uredu sve knjige pok. don Petra kojega je smrt zatekla u župničkoj službi, 25. kolovoza 2012., a pokopan je u rodnim Rašeljkama. Don Petar je bio zaokupljen pastoralom sa svim uzrastima vjernika, sve iz želje da svoje župljane privuče što bliže Bogu i Crkvi. Ostavio je iza sebe brojna djela na crkvenim objektima u Viru: župnu crkvu i grobljansku crkvu Kristova Uskrsnuća s mrtvačnicom; Križni put uz brdo Kobilić; Gospinu špilju; Veliki drveni križ koji se sada nalazi iznad špilje. U Podbiloj uređena je crkva sv. Petra i groblje. U Podzavelimu crkva sv. Ante, groblje, asfaltiran put do crkve. I mnoštvo drugih pothvata o kojima svjedoči i monografija župe Vir – nepresušno vrelo, S. Galića, objavljena 2001. godine u povodu proslave 130. obljetnice župe. Zbog svoga zauzeta pastorala administraciji je posvećivao manje pozornosti, iako je sve bilježio, a don Ilija je sve kronološki poredao i dovršio što je župnik don Petar bio unio i naumio. Koliko je sve ovo koštalo? - Župnik don Ilija: „Radovi ovdje navedeni u svemu su koštali oko 45 tisuća konvertibilnih maraka, što smo ih prikupili od domaćih i odseljenih župljana, te 10 tisuća KM od dvaju federalnih ministarstava kulture i okoliša sa sjedištem u Sarajevu.“

Obveza je svakoga župnika uredno voditi sve spise, a od početka ove 2015. godine Biskupski je ordinarijat ujednačio sve župne knjige da župnici mogu jednostavno, sustavno i pregledno voditi sve matice, račune, zavjete, i svu korespondenciju župnoga ureda.

Don Ilija kompjutorski vodi i Župni ljetopis i Knjige župnih oglasa (od rujna 2012.: 243 stranice; 2013.: 407, a 2014.: 573 stranice). Tu je skupljeno sve što se odnosi na život i rad župne zajednice. Nepresušno vrelo za buduće monografije. Matice je dao preslikati na CD-ove, i tvrdo uvezati da im produlji vijek uporabe. Na temelju matica krštenih i umrlih sređuje popis poginulih u Drugom svjetskom ratu i poraću za Hrvatski martirologij. Dvojica su virskih župnika stradala u Drugome svjetskom ratu: don Ante Bakula, župnik: 1910.-1936.; mučen i usmrćen 1942.; i don Ante Zrno, župnik: 1936.-1945.; usmrćen 1945.

Prošle 2014. godine u župi je bila 371 obitelj s 1.493 katolika, od toga na privremenom radu u inozemstvu 292. Pravoslavnih četvero. Musliman jedan. Sakramentalnih ženidaba 9 (2 vjenčana para ostala u župi), krštenja 10, toliko i prvopričesnika, sprovoda 26 (izvana dovezenih 8). Od katoličkoga tiska najviše se čita Crkva na kamenu – 50 primjeraka; Mali Koncil – 22; Naša ognjišta - 3 i tako niže.

            Župniku don Iliji, đakonu don Damiru i svim župljanima Vira, po zagovoru sv. Jure, zaštitnika, obilan Božji blagoslov, osobito za Velik tjedan i Kristovo Uskrsnuće! (Za Portal priredio don Ilija Drmić)