Knjiga Marijana Gubine s naslovom 260 dana Predstavljanje u osnovnoj školi u Viru 25. siječnja 2013.

Napisao/la don Ilija Drmić
Hitovi: 1561

Pozdravljam sve vas nazočne na ovom predstavljanju knjige Marijana Gubine s naslovom 260 dana, koja je tiskana u Osijeku u tiskari Čarobni tim. Potom neka bude blagoslovljen i najsrdačnije pozdravljen od svih nas pisac ove knjige Marijan Gubina, koji je rođen 1981. god. u Vinkovcima. Iz Dalja je doživio 1991. god. kao desetogodišnji dječak zatočeništvo zajedno sa svojom obitelji u srpskim koncentracijskim logorima. Proživjevši 260 dana u tom paklu ljudskih strasti i bijede, vratio se u Osijek gdje je završio osnovno školovanje. Nakon tragične smrti oca i mlađe sestre doživljava određene poteškoće u svome rastu i sazrijevanju, kako sam svjedoči. Nakon školovanja i rada u ugostiteljstvu i drugdje, ženi se 2008. god. s Martom s kojom je stekao kćer Anastaziju. Živi i djeluje u Osijeku.

 

            Knjiga što ju je napisao ima vrlo zanimljiv naslov 260 dana, što me podsjetilo na knjigu 1260 dana u skloništu i zatočeništvu o. Stipe Juriča, koja govori o Apokalipsi sv. Ivana. Marijanovih 260 dana patnje uklapa se u ovih 1260 dana nevolja kroz koje su prolazili Crkva i njezini članovi nazvani kršćanima, po Kristu Patniku, Raspetome i Uskrslome. Sv. Pavao je rekao da svi mi kršćani trebamo pridružiti svoje patnje Kristovim patnjama, te na taj način nadopunjati ono što nedostaje Kristovim patnjama, a sve pod vidom osobnoga i zajedničkoga otkupljenja. Mi svojom patnjom pomažemo u spasenju onih koji nas ubijaju i progone, jer je za njih umro i uskrsnuo i sam Krist. Ovom patnjom koja je trajala 260 dana i koja u drugim oblicima traje i dalje u životu ovoga Patnika Marijana, koji je pars pro toto - dio za cjelinu sveopće naše hrvatske patnje tijekom naše povijesti, a napose Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata. Mnogi tu našu patnju nisu vidjeli ali Bog je vidi i vrednuje i nagrađuje. Brojni tu našu nevolju nose u svojim kostima koje od jecaja umiru, jer nemoguće je drugome zadati patnju i biti radostan! Velika većina taj naš sveopći jad pripisuju nama samima jer smo bili tobože pohlepni za nečim što nam ne pripada a to je država! Tko god ima svoje ime, svoju obitelj i svoj narod, ima pravo na svoju vlastitu državu. Tko želi sebi državu, želi je i drugome, jer mi smo braća i sestre jednoga jedincatoga Boga. Tko želi svoj mir, želi ga ne samo radi sebe nego i radi drugih. Ovo su presvete kršćanske ideje koje su se začele u Crkvi i životu njezinih progonjenih članova. Iste ideje nikle su i u ovome pobunjeniku protiv zla koji je spoznao na dnu pakla ljudskoga da se iz njega može jedino dići ljubavlju koja je dar Božji nama ljudima i da nas ona jedina i jedino može uvesti u nebesko kraljevstvo.

            U ovoj autobiografskoj knjizi govori se o tome kako autor zajedno s ocem, majkom i tri sestre proživljava strahote početka Domovinskog rata. Idilični život u selu Dalju obitelji Gubina prekida okupacija, te zarobljavanje od agresora koji je do toga bio njihov susjed. Godina 1991. je početak rata kada ova šesteročlana obitelj biva zatvorena zajedno s određenim brojem ljudi u podrumu gdje su doživjeli fizičko i psihičko maltretiranje izgladnjivanjem. Nakon nekog vremena pušteni su svojoj kući u kojoj doživljavaju daljnje ponižavanje. Otac je na prisilnom radu i ne viđaju ga. Žive u strahu pitajući se je li živ, tim više jer čuju kontradiktorne informacije. Naš autor i lik romana, tada 10-godišnji dječak proživljava strahote prilikom prisilnog rada u srpskoj obitelji, zatim od skupljanja leševa nakon masovnih smaknuća. Tu je i nasilje od svojih vršnjaka prilikom odlaska kući, koje ima kulminaciju da namrtvo prebijen i na samrti upisuje u svoju dječačku memorije to da ga liječnica odbija liječiti dok mu obični pojedinci Srbi unatoč svemu pružaju pomoć pod cijenu vlastitoga života. Nakon dugo vremena otac dolazi kući pretučen umoran, shrvan situacijom i spoznajom da mu se sprema smrt strijeljanjem. Tužni otac sa svojom obitelji upušta se u bijeg što rezultira ponovnim zarobljavanjem u kojem su imali sreću da su se spasili sigurne smrti zahvaljujući poznanstvima. Bivaju vraćeni u Dalj u onaj isti logor u kojem su već bili gdje ponovo prolaze torturu mučenja, pogotovo otac koji jedva preživljava mučenje čupanjem noktiju i spaljivanjem, te starija sestra koja biva ponovo silovana koju autor posebno izdvaja nazivajući je heroinom jer je već ranije sa željom zaštite obitelj pretrpjela tu istu bol. Svoj spas ova obitelj nalazi na slobodnome teritoriju svoje domovine Hrvatske. Kako se to i sve ostalo potanko zbivalo, pročitat ćete u ovom veoma zanimljivom romanu.

            Vir, 25. siječnja 2013