I ne uvedi nas u napast

U zazivu I ne uvedi nas u napast, šestom zazivu Očenaša, pred oči nam je stavljeno

promišljanje o našoj slobodi. Toliko o njoj sanjamo, toliko se njome dičimo, želimo je postići,

a onda i sačuvati. Naš Otac hoće nas slobodne. On nas sigurno ne uvodi u napast. To je

nemoguće povezati s njegovom biti. No, što onda molimo u ovom zazivu? Dopustimo Isusu

da nas i ovaj put pouči tijekom naših razmatranja.

U drugom dijelu slijedi meditacija fra Zvjezdana Linića: I ne uvedi nas u napast.

Kao i dosad, razmatrat ćemo prema fazama Lectio divina.

Opširnije...

Novi pokreti u Crkvi trebaju služiti Crkvi u svim oblicima pastorala

(Propovijed Kardinala Josipa Bozanića u povodu 40. obljetnice Maloga kršćanskog puta, Samobor, 27. 9. 2014.)

Draga braćo i sestre! Maloprije je bilo naviješteno jedno kratko Evanđelje, svega četiri crte, četiri retka. Obično ono što je kraće, sadržava dublje poruke. Kažu neki i što je kraći jedan članak zakona, to je taj članak i bolji. Jer ono što se može ukratko reći bez puno riječi, to je često prodornije. Što nam Isus želi danas poručiti? Ili što je ono što donosi ovako kratko evanđelist Luka. Prva rečenica glasi ovako: „Dok su se svi divili svemu što je Isus činio, On je rekao učenicima: Sin čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke.“ Drugim riječima, Isus se našao u situaciji, u prilikama kada je propovijedao, činio znakove, i svatko tko je bio blizu divio se, slavio ga je. Bilo im je lijepo, pljeskali su mu. A On u tom momentu govori: „Sin čovječji doista ima biti predan ljudima u ruke“; to jest ukazuje na križ, na muku. Ovdje slavlje, radost, veselje, pljeskanje, a tamo osuda, razapinjanje, smrt na križu.

            Čuli smo danas i riječi iz knjige Propovjednikove. Ovo su čitanja upravo predviđena za današnji dan, gdje zapravo Propovjednik govori o jednoj, mogli bismo reći životnoj mudrosti, razboritosti; da, ima dana kada je lijepo, kada se veselimo. S jedne strane uspoređuje mladost, starije dane, dane radosti, dane tuge. I ako stvari, doživljaje, primamo, prihvaćamo samo tako, ako se zatvaramo samo u onu konkretnu radost koju sada doživljavamo ili u onu žalost koja me je zadesila, onda je moj život zatvoren. I današnje Evanđelje, i prvo čitanje nam otvara viziju života, perspektivu života, a to nam čini vjera. To nam čini Božja prisutnost u našem životu. I jedno i drugo – i radost i žalost pripadaju životu ali nije to zatvoreno – ni ono prvo ni ono drugo. Trebamo se otvarati da vidimo širu perspektivu. A šira perspektiva se može ovako izreći: to što smo mladi, zahvalimo Bogu, jer Bog nam je dao mladost; to što se radujemo, zahvalimo Bogu što nam je to dao; to što nam je lijepo, neka bude hvala Bogu. A onda kada je teško, a onda kada dolazi križ, a onda kada dolaze nevolje, Isus nam je opet pokazao primjer. Kako se Isus vladao na križu koji se spominje u ovom kratkom evanđelju: „Oče, neka bude volja tvoja...“

            Predragi, potrebno je uvijek u sve što živimo staviti Boga. Bogu zahvaljivati i tražiti od Njega pomoć, i pred Njim planirati svoj život, i onda kada je teško, i kad ne shvaćamo i kad ne razumijemo, a Isus nam je pokazao primjer: neka bude volja Tvoja. I kad čovjek tako postupi, kad križ prihvati predanjem Božjoj volji, najedanput i taj križ postaje drugačiji. Nosi ga čovjek, ne sam, nego zajedno s Isusom. Evo to je perspektiva vjere u našem životu. Vjera je ona koja širi, koja obnavlja, koja naš život na neki način proteže sve do Boga.

            Mi smo danas ovdje da zahvalimo za 40 godina djelovanja malog tečaja kršćanstva nazvana kursiljo u Hrvatskoj. Zahvalimo za sve one koji su taj put prenijeli k nama. I u isto vrijeme gledamo Crkvu koja je puna putova koji vode do Boga, koji nam otvaraju tu perspektivu što je daje vjera. Tako da je, mogli bismo reći i kursiljo zapravo taj tečaj vjere, tečaj, način kako živjeti svoj život u Božjoj perspektivi. Živjeti život koji je otvoren Bogu.

            Papa Benedikt XVI. je 2012. godine otvorio Godinu vjere koju je zaključio papa Franjo 2013. godine. I na kraju je papa Franjo nama dao dokument s nazivom Svjetlo vjere, što su ga zajedno napisali i papa Benedikt i papa Franjo u zajedništvu. To je možemo reći, jedincati slučaj u povijesti Crkve. Ali tu upravo obojica papa govore nama o tom svjetlu koje je čovjeku potrebno, svjetlu koji dolazi od vjere, ali i da vjera nije nešto što se onako primi, ima i živi. I vjeru trebamo i upoznavati i produbljivati da možemo živjeti ono što nam ona pruža. I to je, braćo i sestre, cilj i vašeg okupljanja.

            Papa Franjo nam je darovao još jedan lijepi dokument koji nosi naslov Radost Evanđelja. Poziva nas na radost koja je bit Evanđelja, jer Evanđelje jest Radosna vijest, radosni navještaj. I tamo na jednom mjestu, čini mi se u broju 29., on govori o novim zajednicama, pokretima u Crkvi koje su se dogodile i koje su nastale, osobito oko Drugoga vatikanskog sabora. On zapravo govori kako su one donijele svježinu, novi žar, kako su one djelo Duha Svetoga, kako je to blagoslov za Crkvu. Evo sve to možemo primijeniti i na vas, i na ovaj današnji susret: žar, radost, svježina, novost Duha Svetoga. I kaže kako i bi oni, ti novi pokreti, te zajednice mogli donijeti ono potrebno da s jedne strane njezini, njihovi članovi budu duboko ukorijenjeni u župne zajednice, a da čitave zajednice i pokreti budu veoma u dosluhu, u jednom kontaktu s čitavim pastoralom biskupijske zajednice Crkve, dakle biskupije. Znači članovi ukorijenjeni u župne zajednice tamo gdje žive, a čitav pokret i čitava zajednica u zajedništvu biskupijskoga ili nadbiskupijskoga pastorala. I kaže, jer, ako nisu u zajedništvu biskupijskoga pastorala, upadaju u opasnost da stave naglasak samo na jedno, a da neke druge stvari i crkveni vidici ispadnu iz vidokruga. A veli i to, ako nisu članovi ukorijenjeni u župe, u župne zajednice, onda postaju neki lutalice bez korijena. Evo to ja, draga braćo i sestre, vama svima želim i zato pohvaljujem upravo ova nastojanja unutar župne zajednice, župnih zajednica gdje se angažirate i s krizmanicima, i s raznim skupinama u župi i s raznim skupinama u našem civilnom društvu. To je znak i ukorijenjenosti, to je znak kako bi rekao papa Franjo, da smo na pravom putu i da onda imamo pravo očekivati još nove brodove. Neka zato dobri Bog po zagovoru Blažene Djevice Marije blagoslovi sva vaša plemenita nastojanja. Amen.

Kruh naš svagdanji

Kruh naš svagdanji daj nam danas, četvrti je od sedam zaziva Očenaša. Kao da

prelazimo s nebeskoga na zemaljsko, s Oca na nas. No, da li stvarno na

zemaljsko i na sebe? Razmislimo: što ja doista mislim dok molim ovaj zaziv?

Što bih ja sve stavio u izraz kruh naš svagdanji? A što stavljam u prinosu kruha

u sv. misi? Molim li doista samo ovozemaljski kruh, za ovozemaljske potrebe ili

je Isus u tu prošnju stavio mnogo više i mnogo bolje? Razmišljajmo: Što Isus

misli dok moli Kruh naš svagdanji daj nam danas?

Opširnije...

I otpusti nam duge

I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim peti je zaziv Očenaša. Dug,

dužnost, dužnici… Riječi koje baš i ne volimo. Biti dužan, imati dužnosti, imati dužnike i ne

moći vratiti, naplatiti ono što smo dali… U Isusovom odnosu prema Bogu i čovjeku teško da

postoje financije, krediti, dugovanja, kamate… Ili možda mislimo da postoje? Ne trgujemo li

katkad s Bogom? A s ljudima? Koja je naša cijena? Koliko nam vrijede drugi? A Bog? U

kojoj valuti vršimo obračun? Razmatrajmo na što je Isus mislio dok je sam molio i učio svoje

učenike moliti ovaj zaziv: I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.

U drugom dijelu slijedi meditacija fra Zvjezdana Linića: I otpusti nam duge naše kako i mi

otpuštamo dužnicima našim? Kao i dosad, razmatrat ćemo prema fazama Lectio divina.

Opširnije...

Oče naš: Dođi kraljevstvo tvoje

Dođi kraljevstvo tvoje, drugi od sedam zaziva Očenaša. Kako zvuči moj zaziv: Dođi!

Pokušajmo ga izgovoriti naglas i oslušnimo kako zvuči. Jesmo li zadovoljni načinom na koji

ga izgovaramo? Razmisli: što doista mislim i osjećam i kako se osjećam kad izgovaram taj

zaziv? Jesu li tada moje misli, moje srce i moj jezik u skladu? Razumijem li doista što znači

izraz kraljevstvo? A kraljevstvo Božje? Što bi se promijenilo u mojem životu kad bi ono

stvarno došlo u nj?

Opširnije...

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.