Svagdašnja naša molitva Ocu Nebeskome

            U prvom dijelu nastavka našeg razmatranja slijedi prvi od sedam zaziva Očenaša: Sveti se ime tvoje! Razmislimo: Koliko je za nas ime Božje sveto? Što za mene znači ime Božje i svetost Božjeg imena? Što bih trebao i mogao činiti, promijeniti u svojem životu kako bih i vršio to što molim u ovom zazivu Očenaša?

            1. Zaziv Duhu Svetomu. Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razmatranju s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga (svojim riječima ili nekom molitvom Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu. Zatim sabrano, meditativno izmoli Očenaš.

 

            2. Lectio (Polazne misli). Počni polako i pažljivo čitati predložene tekstove. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu i riječi koju ti trebaš čuti mogu ti pomoći neka pitanja:“Što te se posebno dojmilo u tekstu? Koja rečenica, riječ, izraz?“ Fokusiraj se na odabrani detalj. Svakog dana tijekom tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj tekst iznova pročitati i zastati nad nekom novom riječi ili rečenicom i nju razmatrati.

            Sedam prošnji iz Katekizma Katoličke Crkve. 2803. Pošto smo se stavili u prisutnost Boga našeg Oca, da mu se poklonimo, da ga ljubimo i blagoslovimo, Duh posinstva daje da se iz naših srdaca uzdigne sedam prošnji, sedam blagoslova. Prve tri, većma bogoslovne, privlače nas slavi Očevoj, dok četiri zadnje, kao putovi prema njemu, njegovoj milosti prikazuju našu bijedu: "Bezdan doziva bezdan" (Ps 42,8).

            2804. Prvi skup prošnji vodi nas k njemu, za njega: tvoje ime, tvoje kraljevstvo, tvoja volja. Ljubavi je vlastito da prvo misli na onoga koga ljubi. U svakoj od tih triju molbi, ne spominjemo sebe, već smo obuzeti istom "žarkom željom", pa i "tjeskobom" ljubljenoga Sina Božjega za slavu Očevu: "Sveti se (...), Dođi (...), Budi": Ove tri molbe već su uslišane u žrtvi Krista Spasitelja, no, sada su upravljene s nadom u konačno ispunjenje, budući da Bog još nije sve u svima.

            2805. Drugi skup prošnji odvija se u tonu nekih euharistijskih epikleza: prinos je naših iščekivanja i privlači pogled Oca milosrđa. Uzlazi od naš i tiče nas se sada, na ovom svijetu: "Daj nam (...), otpusti nam (...), ne uvedi nas (...), izbavi nas." Četvrta i peta molba odnose se

na naš život, kao takav, ili da ima hrane, ili da bude liječen od grijeha: zadnje dvije odnose se

na našu borbu za pobjedu Života, na samu borbu molitve.

            2806. Prve tri prošnje jačaju nas u vjeri, ispunjaju nadom i zapaljuju ljubavlju. Kao stvorovi i k tome grešnici, moramo moliti za sebe; ono "nas" po mjeri svijeta i povijesti, prinosimo Božjoj ljubavi bez mjere. Jer po imenu svoga Krista i po kraljevstvu svoga Svetog Duha, naš Otac ostvaruje svoj naum spasenja za nas i za cijeli svijet.

            I. "Sveti se ime tvoje". 2807. Riječ "po/svetiti" ne smije se ovdje uzeti u uzročnom smislu (samo Bog posvećuje, čini svetim), nego u smislu uvažavanja: priznati svetim, ophoditi na svet način. Zato se u klanjanju, takvo zazivanje shvaća kao pohvala i zahvala. Ovoj nas je prošnji Isus naučio kao želji (optativ): to je molitva, želja i iščekivanje, u čemu su zauzeti i Bog i čovjek. Već od prve prošnje našem Ocu uronjeni smo u najdublju tajnu njegova Božanstva i u dramu spasenja čovječanstva. Iskati da se njegovo ime "sveti" uključuje nas u dobrohotni njegov naum "što ga je prije zasnovao", "da budemo sveti i neporočni pred njim u ljubavi".

            2808. U odlučujućim trenucima svoga nauma spasenja, Bog objavljuje svoje ime, ali On ga objavljuje dovršavajući svoje djelo. To se djelo, međutim, za nas i u nama ostvaruje, samo ako se ime njegovo posvećuje po nama i u nama.

            2809. Božja je svetost nedokučiva srž njegove vječne tajne. Ono što je od nje očitovano u stvaranju i povijesti Pismo naziva Slava, ižarivanje njegova Veličanstva. Stvarajući čovjeka "na svoju sliku, sebi slična" (Post 1,26), Bog ga kruni "slavom" (Ps 8,6), ali počinivši grijeh čovjek je lišen "slave Božje" (Rim 3,23). Otada Bog svoju svetost očituje objavljujući i

darivajući svoje Ime, da čovjeka obnovi "po slici njegova Stvoritelja" (Kol 3,10).

            2810. U obećanju danom Abrahamu i u popratnoj zakletvi Bog zalaže samoga sebe, a da ne otkriva svog imena. Počinje ga objavljivati Mojsiju, a očituje ga u očima cijelog naroda spašavajući ga od Egipćana: "Ogrnuo se slavom" (Izl 15,1). Nakon Saveza na Sinaju, ovaj narod je "njegov" i on mora biti "sveti narod", jer u njemu prebiva Ime Božje.

            2811. Međutim, unatoč svetom Zakonu koji mu sveti Bog opetovano daje ("Sveti budite. Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš": Lev 19,2) i premda je Gospodin "zbog svog imena" strpljiv, narod se odvraća od Sveca Izraelova i "oskvrnjuje njegovo ime među narodima". Zato su pravednici Starog saveza, siromašni povratnici iz izgnanstva i proroci, bili zapaljeni revnošću za Ime.

            2812. Konačno, u Isusu nam je ime Svetoga Boga objavljeno i darovano u tijelu, kao Spasitelj: objavljeno onim što on Jest, njegovom Riječju i njegovom Žrtvom. To je srž njegove svećeničke molitve: "Oče sveti... za njih posvećujem samog sebe da i oni budu posvećeni u istini" (Iv 17,19). Budući da sâm "posvećuje" svoje ime, Isus nam objavljuje ime Očevo (Iv 17,6). I kad je dovršio svoj Vazam, Otac mu daje "ime koje je iznad svakog imena": "Isus Krist jest Gospodin na slavu Boga Oca" (Fil 2,9-11).

            2813. U vodi krštenja smo oprani, posvećeni, opravdani "u imenu Gospodina našega Isusa Krista i u Duhu Boga našega" (1 Kor 6,11). U cijelom našem životu, Otac naš poziva nas "na svetost" (1 Tim 4,7); i budući da je od njega što smo "u Kristu Isusu, koji nama posta (...) posvećenje" (1 Kor 1,30), treba radi njegove slave i našeg Života da njegovo ime bude posvećeno u nama i po nama. To je razlog hitnosti prve prošnje. Uostalom tko bi mogao Boga posvetiti, kad on sam posvećuje. Ali zato što je sam rekao "Budite mi dakle sveti, jer sam ja, Jahve svet" (Lev 20,26), molimo i tražimo da mi koji smo na krštenju posvećeni ustrajemo u onome što smo počeli biti. I to molimo svaki dan jer danomice griješimo, i zato se moramo očistiti od grijeha neprestanim posvećivanjem (...). Utječemo se, dakle, molitvi da ta svetost ostane u nama.

            2814. Bezuvjetno ovisi od našeg Života i od naše molitve da njegovo ime bude posvećeno među narodima. Molimo Boga da posveti svoje ime, jer on svetošću spašava i posvećuje sve stvorenje (...). Radi se o imenu koje daje spasenje izgubljenom svijetu, ali molimo da ime Božje bude posvećeno u nama, po našem životu. Ako, naime, živimo pravedno, ime je Božje blagoslovljeno, ako, pak, živimo nečasno, ime se Božje grdi, prema riječima apostola: "Ime se Božje zbog vas grdi među poganima" (Rim 2,24). Mi, dakle, molimo da zaslužimo biti sveti, kako je sveto ime Boga našega.

            Kad kažemo "Sveti se ime tvoje", molimo da ono bude posvećeno u nama koji smo u njemu, ali također i u drugima koje milost Božja još čeka, da se uskladimo sa zapovjedi koja nas obvezuje da molimo za sve, čak i za neprijatelje. Evo zašto izričito ne govorimo: Sveti se ime tvoje "u nama", jer molimo da to bude u svim ljudima.

            2815l. Ova prošnja, koja sadrži sve, uslišana je Kristovom molitvom, a tako i ostalih šest koje slijede. Molitva Ocu našem naša je molitva, ako je molimo "u ime" Isusovo. Isus u

svećeničkoj molitvi moli: "Oče sveti, sačuvaj ih u svom Imenu, koje si mi dao" (Iv 17,11).

            Razmišljanje fra Zvjezdana LinićaSveti se ime Tvoje. Kad je Bog stvorio čovjeka, dao mu je punomoć da svemu što je stvorio podari ime. Čovjek je to i učinio. U slikovitom govoru Biblije to zapravo znači odrediti svemu mjesto i značenje. A čovjeku je dano dostojanstvo da gospodari svim drugim vidljivim stvorenjima. I svaki čovjek jednako tako prima ime. Redovito to čini čovjek onima koji su životno ovisni o njemu. Međutim, u Bibliji se često spominje kako je to ime sam Bog odredio. Tada je i ime dragocjeni podatak Božje volje, plana i ljubavi. Tako je promijenio ime Abrahamu, Jakovu i drugima.

            Bogu puno znači naše ime. To je uvijek rečeno na naš ljudski način, jer su nam neistražive tajne Božjega srca. Ipak nam preko proročkih spisa poručuje da nas rado zove našim imenom i da je naše ime urezano u dlan njegove ruke. Smijemo reći iz tolikih svjedočanstava Svetoga pisma da je Bogu naše ime sveto i da ga izgovara s ljubavlju. To je razlog neizrecive radosti vjernika što ih u novije vrijeme prepjevavamo u poznatoj pjesmi o Božjem zovu uz riječi: "O Bože, zar si pozvao mene? Tvoje usne moje rekoše ime!" Bilo bi divno kad bi i nama bilo sveto najprije naše vlastito ime, tj. naš vlastiti život, naše biće, i kad bismo se u potpunosti prihvatili i prepoznali kao ljubljena bića Bogu dragocjena. Nadalje, to je u isto vrijeme izazov i nama da nam postanu sveta imena naših bližnjih i da ih s poštovanjem izgovaramo, te na taj način svoje bližnje s ljubavlju susrećemo. To je lijep način

da naša zajedništva postanu bogatija i ljepša. I Bog ima svoje ime. Židovima je ono bilo tako sveto da ga se nisu usudili ni izgovoriti. Židovsko vlastito ime za Boga je Jahve. Ipak su oni u izgovoru zamjenjivali to sveto ime naslovima: Adonai, Svevišnji, Gospodin, Presveti i slično. U Isusu nam je i Bog i njegovo ime postalo blisko. Isus je imenovan po prorocima i u Novom zavjetu imenom Emanuel, što znači "Bog s nama". On nam je približio Boga, tako da smijemo njegovo ime izgovarati.

            Neka nam Božje ime bude sveto. Neka nam svi nazivi za Boga budu sveti. Bog je vrijedan našeg poštovanja i ljubavi. I naše usne smiju izgovarati to sveto ime. To činimo u svakoj molitvi. Na usnama nam je ime Božje, darovano kao Otac, Sin i Duh Sveti. Sve nam to govori o blizini i ljubavi. Izgovaraj i danas u molitvi Očenaša svjesno i spremno taj početni dio gdje s Isusom govorimo da se sveti ime Božje. "Sveti se ime tvoje!" Moli to za sebe. Neka u tvojem biću uvijek bude srce spremno da poštuje tajnu nevidljivog Boga po objavljenom imenu. Moli da tvoje usne i tvoje srce nikada bez dužnog poštovanja ne izgovore Božje ime. Nije vrijedno da se to sveto ime brzopleto ili pogrdno izgovara. Moli u isto vrijeme i za naš narod i za mnoge u njemu koji nažalost znaju tako grubo vrijeđati ime Božje. Moli za vjernike da ne gaze po svetinjama svoje vjere; moli za nevjernike da ne vrijeđaju ono što je vjernicima sveto. Moli da se u našoj domovini zaista poštuje i sveti Božje ime, jer se i on s ljubavlju sjeća našeg imena, a isto tako se s ljubavlju sjeća i imena našega hrvatskog naroda.

            3. Meditatio (Razmatranje). Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana riječ, izraz, rečenica? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova riječ, rečenica, izraz govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta riječ, rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“ Predlažemo da je ispišeš i pišeš odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje o njezinom značenju u tvojem životu.

            4. Oratio (Moljenje). Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme razmatranja, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ. Napiši/zapiši osluškivani odgovor i svoj odgovor - molitvu.

            5. Kontemplatio (Motrilaštvo). Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i neuspješnog razmatranja i kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.

6. Actio (Djelovanje). Bog nas poziva na zajedništvo s njim, ali nam daje i poslanje. Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba nakon što obaviš sve svoje dužnosti koje si dužan obaviti? Kako možešpostati Božji dar za druge? Zapiši akciju, apostolat na koji te ovo razmatranje i molitva potaknulo i učini to.

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.