OČE NAŠ

U prethodnom smo dijelu razmatrali kako se obraćamo Bogu i koliko je On za nas Otac, te tijekom razmatranja posvješćivali smo koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo i jesmo. Stoga ga smijemo zvati Ocem, jer Duh, koji se na krštenju u nama nastanio, u nama kliče: Abba! Oče! U Sinu smo sinovi i kćeri Oca, po Očevu i Kristovu Duhu koji prebiva u našim srcima kao razlivena Ljubav Božja.

            Sljedeća riječ u molitvi Oče naš je „naš“. Što taj izraz „naš“ tebi znači? Koliko ljudi bi mogao nabrojiti, a na koje se odnose te riječi dok izgovaraš Oče naš? Na koga se odnosila ta riječ kad ju je Isus izgovorio? Postoji li netko koga, dok moliš Oče naš, ne stavljaš u taj izraz „naš“? Zatim ćemo se zapitati dok molimo: koji jesi na nebesima, gdje ja smještam to „na nebesima“?

Jesam li svjestan kamo gledam dok izgovaram te riječi? Što smatram „nebesima“? Koliko sam svjestan U nastavku je meditacija fra Zvjezdana Linića Otac na nebesima. Kao i prošli put, razmatrat ćemo prema fazama Lectio divina.

            1. Zaziv Duhu Svetomu. Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razmatranju s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga (svojim riječima ili nekom molitvom Duhu Svetomu) da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu. Zatim sabrano, meditativno izmoli Oče naš.

            2. Lectio. Počni polako i pažljivo čitati predložene tekstove. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu i riječi koju ti trebaš čuti mogu ti pomoći neka pitanja: Što te se posebno dojmilo u tekstu? Koja rečenica, riječ, izraz? Fokusiraj se na odabrani detalj. Svakog dana tijekom tjedna u kojem razmatramo, možeš ovaj tekst iznova pročitati i zastati nad nekom novom riječi ili rečenicom i nju razmatrati.

            Iz Katekizma Katoličke CrkveOče " naš"2786. Oče "naš" odnosi se na Boga. Taj pridjev glede nas ne izražava posjedovanje, nego sasvim nov odnos prema Bogu.

            2787. Kad kažemo Oče "naš", priznajemo prije svega da su se sva obećanja ljubavi naviještena po prorocima ispunila u novom i vječnom Savezu, u njegovu Kristu: postali smo "njegov" Narod, a on je odsad "naš" Bog. Taj nov odnos uzajamne pripadnosti udijeljen nam je kao čisti dar; i na tu "milost i istinu", koje su nam darovane u Isusu Kristu (Iv 1,17), moramo odgovoriti ljubavlju i vjernošću.

            2788. Budući da je Gospodnja molitva molitva njegova naroda "posljednjih vremena", taj "naš" izražava i sigurnost naše nade u posljednje Božje obećanje: u novom Jeruzalemu on će za pobjednika reći: "Ja ću njemu biti Bog, a on meni sin" (Otk 21,7).

            2789. Moleći Oče "naš" obraćamo se osobno Ocu Gospodina našeg Isusa Krista. Ne dijelimo božanstvo, jer Otac je "izvor i počelo", nego time ispovijedamo da je Sin od njega rođen oduvijek i da od njega izlazi Duh Sveti. Ne miješamo ni Osoba, jer ispovijedamo da naše zajedništvo jest s Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom, u njihovom jedinom Svetom Duhu. Presveto Trojstvo istobitno je i nedjeljivo. Kad se molimo Ocu mi mu se klanjamo i slavimo ga sa Sinom i Duhom Svetim.

            2790. Gramatički, "naš" označava zajedničku zbilju više osobâ. Samo je jedan Bog, a Ocem ga priznaju oni koji su, po vjeri u njegovog jedinorođenog Sina, nanovo rođeni vodom i Duhom. Crkva je to novo zajedništvo Boga i ljudi: sjedinjena s jedinorođenim Sinom koji je postao "prvorođenac među mnogom braćom" (Rim 8,29), ona je u zajedništvu s jednim te istim Ocem, u jednom te istom Duhu Svetom. Moleći: Oče "naš", svaki krštenik moli u tom zajedništvu: "U mnoštva onih koji prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša" (Dj 4,32).

            2791. Zato usprkos podjelama kršćana molitva "Oče naša" ostaje opće dobro i hitan poziv svim kršćanima. U zajedništvu s Kristom po vjeri i krštenju, oni moraju sudjelovati u Isusovoj molitvi za jedinstvo njegovih učenika.

            2792. Konačno, ako "Oče naš" molimo u istini, izlazimo iz individualizma, od kojeg nas oslobađa ljubav što je prihvaćamo. "Naš" na početku Gospodnje molitve, kao i "mi" četiriju zadnjih prošnji ne isključuje nikoga. Da bi to bilo rečeno u istini, moraju naše podjele i suprotnosti biti nadvladane.

            2793. Kršteni ne mogu moliti Oče "naš" ako pred njega ne donose sve one za koje je on svoga ljubljenog Sina predao. Božja je ljubav bezgranična, takva mora biti i naša molitva. Molitva Oče "naš" otvara nas obzorima njegove ljubavi očitovane u Kristu: moliti sa svima i za sve ljude koji ga još ne poznaju, da budu sabrani u jedno (Iv 11,52). Ta božanska skrb za sve ljude i sve stvorenje nadahnjivala je velike molitelje: ista skrb mora širiti i našu molitvu u beskrajna prostranstva ljubavi, kad god se usudimo reći: Oče "naš".

            "Koji jesi na nebesima". 2794. Taj biblijski izraz ne označava mjesto ["prostor"] nego način bitka; ne Božju udaljenost, nego njegovo veličanstvo. Naš Otac nije negdje "drugdje", on je "iznad svega" što o njegovoj Svetosti možemo zamisliti. I upravo jer je triput Svet, on je veoma blizak smjernu i skrušenu srcu: S pravom se ove riječi "Oče naš koji jesi na nebesima" odnose na srca pravednika, gdje Bog prebiva kao u svom hramu. Zato će onaj koji moli željeti da onaj koga zaziva prebiva u njemu."Nebesa" bi mogli biti i oni koji nose sliku neba i među kojima Bog prebiva i kreće se.

            2795. Simbol nebesa upućuje i na otajstvo Saveza koje živimo dok molimo Oče naš. On je na nebesima: to mu je prebivalište, a kuća Očeva jest naša "domovina". Grijeh nas je prognao iz zemlje Saveza, a obraćenje srca vraća nas k Ocu, k nebesima. No, u Kristu su nebo i zemlja pomireni, jer je Sin "sišao s nebesa" sam i svojim Križem, Uskrsnućem i Uzašašćem na nebesa, vraća zajedno sa sobom i nas.

            2796. Kad Crkva moli "Oče naš, koji jesi na nebesima", ispovijeda da smo narod Božji kojega Bog "posadi na nebesima u Kristu Isusu" (Ef 2,6), da smo skriveni "s Kristom u Bogu" (Kol 3,3), dok istodobno "u ovome (šatoru) uzdižemo i čeznemo da se obučemo u svoj nebeski stan" (2 Kor 5,2). Kršćani su u tijelu, ali ne žive po tijelu. Žive na zemlji, ali su građani neba.

            Ukratko: 2797. Priprosto i sinovsko pouzdanje, smjerna i radosna sigurnost jesu raspoloženja koja pristaju onomu koji moli Oče naš.

            2798. Boga možemo zvati Ocem, jer nam ga je objavio Božji Sin, postavši čovjekom. U njemu smo krštenjem ugrađeni i posvojeni kao Božji sinovi i kćeri.

            2799. Moljenje Oče naša stavlja nas u zajedništvo s Ocem i njegovim Sinom Isusom Kristom. Istodobno objavljuje nas nama samima.

            2800. Molitva Ocu našemu mora u nama povećavati želju da mu budemo slični, a srce da nam bude ponizno i pouzdano.

            2801 Govoreći Oče "naš", mi prizivamo Novi savez u Isusu Kristu, zajedništvo sa Presvetim Trojstvom i božansku ljubav, koja po Crkvi obuhvaća sav svijet.

            2802 "Koji jesi na nebesima" ne označava mjesto, nego Božje veličanstvo i prisutnost u srcu pravednika. Nebo, kuća Očeva, istinska je domovina kojoj težimo, i kojoj već pripadamo.

            Otac na nebesima. Bilo bi dobro provjeravati što sve mi mislimo dok se molimo, a posebno dok molimo Očenaš. Vjerujem da prosječni vjernik izgovori podosta Očenaša tijekom života, a i tijekom jednog dana. Katkada nižemo Očenaše jer mislimo da smo time puno molili. Vjerujem da u mnogo slučajeva to i jest tako. Ipak, može se to pretvoriti u pusto nabrajanje. Kad nam je Isus darovao tu molitvu, nije mislio prvenstveno opteretiti naše pamćenje još jednom novom formulom, koliko darovati nam temeljni unutarnji stav. Dok molim Očenaš, mnogo puta kao da me malo zasmeta prva rečenica: Oče naš, koji jesi na nebesima! Kao da nas želi svojim sadržajem udaljiti od Oca blizine, od ljubljenog bića, i upozoriti kako je on ipak daleko, na nebesima. Nama su nebesa daleko. Redovito spontano pritom mislimo na nešto visoko, daleko iznad nas. Ateisti su pokušavali ismijati takav pojam o Bogu tvrdeći kako ga u znanstvenim istraživanjima svemira i u ljudskom letu po svemiru nigdje nisu susreli. Zamišljali su ludo da se Boga može doseći ograničenim ljudskim sredstvima i da mu se u neizmjerljivosti svemira može konkurirati.

            U ovom drugom zazivu, koji se nadovezuje uz izraz "Oče naš", priznajemo mu određeni položaj i mjesto koje je iznad nas. On je na nebesima. U biblijskom poimanju nebo je mjesto Božjeg prebivališta. U Isusovo vrijeme, dok se izbjegavalo izgovarati ili pisati Božje ime, često se ime Božje izražavalo riječju "Nebo". Nebo je zapravo riječ za Boga. Sjetimo se dirljive ispovijesti izgubljenog sina koji se vraća k ocu i priznaje: "Oče, sagriješili protiv Neba i pred tobom!" (Lk 15,18). Otac je Bog i zato je na nebesima. Ipak, i u običnom biblijskom govoru znamo da Boga ni nebo ni zemlja ne mogu obuhvatiti. Pod nebom tada zamišljamo neizrecive prostore koji su obično visoko iznad nas, prostori koji nas nadvisuju i zato nam se čine prikladnijim za obitavanje onoga koji je nedokučiv u tajni svoga bića. Zato dok molimo Očenaš i kod izraza "koji jesi na nebesima" valja zapravo misliti na Oca koji je iznad nas. Dok izgovaramo ovu temeljnu našu molitvu, odmah nas sve potiče da okrenemo oči i srce prema nebesima. Ta nas molitva nipošto ne želi time udaljiti od Boga, zaviti ga u prostore nedodirljivosti. To nam jamči Isusovo ohrabrenje da Boga smijemo zvati Ocem, jer on to za nas doista i jest. Očito je, dakle, da ovaj izričaj želi naglasiti nešto sasvim drugo. Ja to pokušavam ovako shvatiti. Bog je svugdje. Dakle, ne želi se ograničiti Božju prisutnost samo u nekoj dimenziji prema gore. Zapravo bi se moglo reći da ondje gdje je Bog jest i nebo. To znači, biti srcem u njegovoj blizini znači već osjećati radost i dar neba. Isus će to jasno za sebe reći s križa desnom razbojniku: "Još danas bit ćeš sa mnom, u raju!" Biti s Isusom, znači biti u raju! Biti s Bogom Ocem, upraviti mu svoje misli i otvoriti mu srce, već znači doseći tajnu njegove prisutnosti kao dara. Nadalje, ipak ovo "na nebesima" želi reći i nešto drugo. Bog je iznad nas. On je veći od nas jer je vječan. Mi se gubimo u problemima koji nas danas muče. Doživljavamo stresove jer ne ide sve onako kako smo mi planirali. Ne vidimo mnogo toga. Ne snalazimo se jer ne vladamo spoznajama o budućnosti, niti možemo sve nositi iz naše prošlosti. Ne znamo dokučiti tajne koje se kriju u srcima nama najbližih osoba. Mnogo nam toga izmiče. Često kao da nam izmiče i sama tajna života. Ne vidimo pravo kuda sve to vodi. Gubimo orijentaciju. U svemu tome Isus bi nas htio upozoriti da je Bog kao Otac na nebesima. To onda znači da onaj koji nas neizrecivo ljubi sve vidi. On je iznad nas i veći od nas. Ono što mi ne možemo ostvariti i ispuniti, on može. Ono što nama izgleda nemoguće, Bogu kao Ocu je moguće. Bog kao Otac sve zna. On pozna tajne svijeta i života. Ono što nama izmiče, njemu je kao na dlanu. Isus nas poziva da Bogu konačno priznamo da je pametniji i veći od nas. A on nas kao Otac neizrecivo ljubi. To je izvorište Isusove molitve i njegovog potpunog povjerenja u ljubav Očevu. Isus bi nam to isto iskustvo želio darovati, pretočiti i u naša srca. I dok moliš svoj Očenaš, usudi se povjerovati da nismo igračke u rukama sudbine, nego djeca na krilu Oca koji sve zna i koji sve vidi. Osjeti pritom sigurnost i mir, jer onaj koji te najviše ljubi zna sve što se s tobom događa i ne može te prestati ljubiti. To je naš Otac na nebesima, iznad nas, a u isto vrijeme s nama i u nama.

            3. Meditatio. Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana riječ, izraz, rečenica? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova riječ, rečenica, izraz govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta riječ, rečenica…? Po čemu ti je jedinstvena?“Predlažemo da je ispišeš i pišeš odgovore, odnosno ovo cjelokupno razmatranje te svjedočenje o njezinom značenju u tvojem životu.

            4. Oratio. Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme razmatranja, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu riječ.

            5. Kontemplatio. Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i neuspješnog razmatranja i kontemplacije. Ne činimo to mi, nego Gospodin u nama. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom.

            6. Actio. Bog nas poziva na zajedništvo s njim, ali nam daje i poslanje. Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge? Zapiši akciju, apostolat na koji te ovo razmatranje i molitva potaknulo i učini to.

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.