Neobični molitelj u crkvi

Svećenik je prolazio kroz crkvu usred bijela dana. Odlučio se zaustaviti kod oltara i malo se pomoliti, a ujedno razgledati crkvu i vidjeti je li itko došao moliti se. Upravo su se tada otvorila glavna ulazna vrata. Jedan je čovjek ušao u crkvu, što je svećenika zadivilo, ali malo i zbunilo jer uvijek se među pobožnima nađe ponetko tko ima loše namjere, najčešće vezane za krađu novčića iz crkvenih škrabica u kojima su milodari vjernika namijenjeni uglavnom siromasima. Svećenik se malo prepao vidjevši da se čovjek, koji je ušao u crkvu, nije brijao neko vrijeme, o kupanju da i ne govorimo. Njegova košulja je bila nekako otrcana i njegov kaput je bio pohaban. Taj tajnoviti pohoditelj crkve u podne je kleknuo, sagnuo glavu, malo se pomolio i potom se ustao naklonio i izišao van. Svećenika je to zadivilo i ohrabrilo. I on se sam usrdnije molio pred oltarom za svoje vjerničko stado i njegove mnogobrojne potrebe.

 

          U danima koji su uslijedili, uvijek u podne dolazio je ovaj mistereiozni pobožni čovjek i to noseći u ruci posudu s jelom, svaki put je kleknuo i molio se, te bi nakon kratke molitve izišao van, a onda bi pred crkvom blagovao.

            U svećeniku se rodila sumnja da on ne dolazi radi krađe, a prije nego se ohrabri na taj nemoralni čin, vrši ove svete kratke molitvene obrede da bi kod svećenika stvorio uvjerenje nevinosti. Stoga je svećenik odlučio upitati ga o njegovim nakanama dolaska u crkvu u podne, što nije njegova uobičajena praksa pitati vjernike zašto dolaze u crkvu, jer je to posve razumljivo da pohađaju crkvu radi molitve i duhovne okrjepe, a ne radi nečega drugoga. Ali iskustvo ga potiče...

           No, kada ga je unatoč svemu upitao o svemu, taj je čovjek odgovorio da radi na cesti, da mu ručak traje pola sata, te da koristi to vrijeme i za kratku molitvu svemogućem Bogu i dobrome Isusu Kristu i Duhu Svetome za sebe i sve oko sebe u ovoj najbližoj crkvi.

            Vrijeme ručka je bilo vrijeme njegove molitve, da pronađe snagu i moć. “Vidite, velečasni, ja ostajem samo kratko u molitvi, jer moram blagovati i ponovno na rad. A kada kleknem ovdje u hramu Gospodnjem, govorim svome Gospodinu ove riječi: Došao da Ti kažem, o moj Gospodine, kako sam sretan u svome radu i životu, radostan sam što sam s Tobom, svojim Bogom, koji me je otkupio od mojih grijeha, koji vodi mene i moju brojnu obitelj s desetero moje dječice, koji nas sve pomažeš svojom milošću da imamo svi odjeću i kruh svagdašnji, te Kruh nebeski, da imamo ovaj hram za molitvu i onaj naš dom za stanovanje, te ovaj rad na cesti s mojom braćom radnicima za koje također molim."

          Svećenik se zadivio ovome radniku, ovome čovjeku koji sa svojom suprugom ima desetero djece. Potaknuo ga je da uvijek dođe u ovu crkvu na molitvu i da će i on za njega moliti kao i za sve ostale radnike i ljude. Ovaj radnik je izišao iz crkve, a svećenik je kleknuo i ponavljao njegovu molitvu, koju je izgovorio i u večernjoj svetoj Misi.

             No, sljedećih nekoliko dana nije bilo ovoga radnika molitelja. Svećenik se pitao što je s njime. Otišao je njegovu poslovođi i pitao ga za toga radnika, a ovaj mu je odgovorio da je u gradskoj bolnici na liječenju. Bolničko osoblje je bilo zabrinuto za zdravlje ovoga radnika, ali on im je donosio radost. Njegov osmijeh i radost bili su znakoviti i prenosili su se na druge. Promijenjeni ljudi, obraćeni suputnici u bolnici bili su njegova nagrada. Glavna sestra nije mogla razumjeti zašto je ovaj radnik i otac brojne obitelji bio toliko sretan unatoč jakoj bolesti. Odgovor je našla kada je razgovarala sa svećenikom koji joj je objasnio vjeru s kojom živi i diše ovaj nevoljni radnik.

            Pri pohodu bolesniku svećenik je izrekao ove riječi: "Samo sam došao da ti kažem, dragi prijatelju, kako sam sretan otkad smo se susreli u onoj mojoj crkvi i tako našli jedan drugoga za prijatelja. Naš glavni Prijatelj je Isus koji je sam uzeo naše grijehe. Uvijek volim u duhu čuti tvoje molitve i izgovoriti ih za vrijeme Mise. Mislim svaki dan na tebe. Prijatelju, ja sam ona svećenik koji je bio sumnjičav prema tebi, ali unatoč tome i tada, a još više sada, Isus je kod tebe u pohodu i uzima te za ruku dajući ti snagu za život i rad, za tvoju veliku obitelj. On će te izliječiti i vratiti na posao."

            Bolesnik je ozdravio i nastavio svoj rad na izgradnji prometnice. Svakoga dana u podne dolazio je u crkvu sa svojim ručkom u zdjeli i svojim molitvama u srcu.

 

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.