Kako otkriti sebe nepatvorenog?

           Isus o čistoći i kako biti čist govori na osobit način. On se bori protiv uskih farizejskih propisa o čistoći. Oni su izvanjski i mogu dovesti do prisilnog mišljenja i djelovanja.

            Židovi su imali propise o čistoći: prati ruke, ne samo kao higijenu nego iz određenih običajnih rituala; neke životinje su nečiste, posuđe… A Isus kaže: Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi, to ga onečišćuje (Mk 7,15). Nečista jela ne postoje. Marko kaže: Tako Isus očisti sva jela (Mk 7,19). Isus pojašnjava: Što iz čovjeka izlazi to onečišćuje čovjeka. Ta iznutra, iz srca čovječjega izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,20-23). Isus dakle kaže da su takvi osjećaji, zle namisli i pogubne strasti u srcu, u nama. On računa s tim da su nam u srcu. Ali tek kad su iskazane, kad one same misle, govore, djeluju, tada nas onečišćuju. Čovjek se onečišćuje kada ga vode poroci. Kad ono što je u nutrini izađe van, tada zlo prožima tijelo i dušu čovjekovu i onečišćuje ga te onečišćuje i okolinu.

 

            No, Isusove riječi mogu se razumjeti i ovako: Zle namisli i strasti su u čovjekovu srcu. Ako ih potiskujem i tjeram, one nastavljaju djelovati u meni. Postoje ljudi koji izvana ništa zlo ne čine, ali na njihovu licu i zračenju vidi se agresivnost i zloća. Kad stisnemo zube da ne iskažemo zlo koje je u nama, ipak se u nutrini prljamo. Iz nas zrači negativna atmosfera. Izvana možemo izgledati vrlo ljubazni, ali nesvjesno u sugovorniku izazivamo agresiju. Tako se ti zli osjećaji, namisli… probijaju van i onečišćuju okolinu. Isus ne misli da ih treba potiskivati, nego da ih treba čistiti. Radi se o unutarnjem načinu čišćenja. Samo ako srce očistimo od unutarnjih destruktivnih strasti, zračit ćemo pozitivno i čisto.

            Isusu je stalo do čistog srca: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati (Mt 5,8). Cilj je čistoće Boga gledati. Isus dakle ne teži moralnoj čistoći, slobodi od pogrešaka i slabosti, već unutarnjoj čistoći i jasnoći. One su preduvjet da se s Bogom postane jedno. Stalo mu je do mističke dimenzije čistoće. Znači, srce treba očistiti ne zato da bismo bili bez pogrješaka, što je često razlog za uznositost, samodopadnost, oholost i osudu drugih, nego zato da bismo gledali Boga. To znači da nečisto srce samo sebi stvara slike Boga i može gledati samo te slike koje je stvorilo, a ne i istinskog Boga. Čisto srce može gledati Boga jer ne onečišćuje njegovu sliku vlastitim projekcijama.

            U Mt 13,25-30 stoji prispodoba koja uspoređuje kraljevstvo nebesko s čovjekom koji na svojoj njivi posije dobro sjeme. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe neprijatelj i posije usred žita kukolj. Sluge su čovjekove htjele počupati kukolj, no on im odgovori: Ne, da ne biste iščupali i pšenicu. Neka puste da sve uzraste do žetve. Očito je u Crkvi postojala čežnja za čistom Crkvom. Sve koji ne odgovaraju idealnoj slici kršćanina, treba udaljiti iz Crkve. Kukolj na polju Crkve treba počupati. Htjeli mi to ili ne, Crkva je zajednica pobožnih i grješnih. Tko hoće apsolutno čistu Crkvu, mora znati da je njegovo vlastito srce nečisto. Bori se protiv nečistoće drugih jer svoju vlastitu ne želi prihvatiti. Bog će na kraju vremena odijeliti kukolj od žita. Na ovom svijetu u Crkvi uvijek oboje raste zajedno. Tko u Crkvi hoće apsolutnu čistoću i ne vidi koliko je grub prema drugima, iznosi prljavštinu svoje duše i tako i sam onečišćuje Crkvu. Ova njiva smo i mi sami. Svaki pojedinac. Korijenje kukolja povezano je s korijenjem pšenice. Iščupat ćemo i pšenicu čupajući kukolj. Kukolj možemo samo podrezati. Čovjek može prihvatiti samo činjenicu da će u njemu dok god je živ zajedno biti i pšenica i kukolj, i dobrota i zloća, i svetost i grijeh. Ne postoji duhovni put kojim bismo se već za života mogli potpuno očistiti. Konačno očišćenje naše duše izvest će Bog u našoj smrti.

            Zlodusi su nečisti duhovi, pomućuju čovjekovo mišljenje jer se mogu očitovati i na sljedeće načine: npr. ogorčenost. Ogorčeno srce ne može jasno misliti, projicira ogorčenost na druge. To mogu biti i kompleksi, unutarnje prisile, fiksne ideje. Isus izgoni zloduhe i tako očišćuje čovjeka od emocionalnih pomutnji i psihičkih kompleksa koji zamračuju i onečišćuju čovjekovo ja. Čovjek postaje sposoban otkriti istinskog sebe. Možemo odahnuti. Ljudi su u Isusovoj blizini postajali hrabri, počeli su disati, postali su rasterećeni. Zlodusi pomračuju i našu sliku o Bogu. Isus raskrinkava demoniziranu sliku Boga. Neki ljudi koriste Boga kako bi se postavili iznad drugih, kako bi se zaštitili od svih mogućih problema, kako bi se zatvorili istini vlastitoga srca. Isus oslobađa ljude od njihovih demonskih slika Boga i pokazuje im Boga koji omogućuje da im duša slobodno diše.

            Kako mogu iz sebe izbaciti unutarnju prljavštinu? Istjerivanje zloduha u Novom zavjetu pokazuje taj put. Zlodusi se drže svega onoga na što sam nasjeo, a mislim da moram izdržati. Vučem sa sobom mnogo tereta, starih rana i povreda. I to mora iz mene van da me više ne slabi. Isus je često zloduhe znao razljutiti. On s njima ne pregovara. Jasno im daje do znanja da moraju ostaviti čovjeka. Isus u meni, to sam ustvari ja koji mora ono demonsko iz sebe izbaciti. U događaju kad pregovara s njima, šalje ih na njihov zahtjev u svinje i cijelo se krdo strmoglavi. Hoće reći, zlodusi sami sebe uništavaju kad budu izbačeni. U psalmima se često spominje da Bog uništi moje neprijatelje. Isus mi pokazuje terapeutski put kako se osloboditi unutarnje prljavštine: moram je nazvati njezinim imenom i izbaciti je.

            Još jedan način kako se obračunati s unutarnjom nečistoćom Isus nam pokazuje u susretu s gubavcem koji moli: Ako hoćeš, možeš me očistiti! (Mk 1,40) Gubavac je čovjek koji sam sebe ne može prihvatiti jer se osjeća nečistim. Tako i druge onečišćuje i mora se držati podalje od njih. Isus ga bez razmišljanja dodiruje i kaže: Hoću, budi čist! Isus prihvaća čovjeka onakvim kakav jest. Za njega on je čist. Bolesnik se tad mora i sam prihvatiti. Čistoća i nečistoća nisu objektivne kategorije. One ovise o tome kako sam čovjek sebe razumijeva. Tko se ne može prihvatiti, osjeća se nečistim. Tko prihvaća i ono mračno i ono bolesno na sebi, za njega se to pretvara u čisto. Ono što odbijam prihvatiti onečišćuje me, dok se ono što prihvaćam preobražava i čisti. Čišćenje gubavaca znak je kraljevstva Božjega. Bolesnici se ne čiste vanjskim obredima čišćenja nego što vjeruju da ih Bog bezuvjetno ljubi, te time što ih je Isus osposobio da ljube sami sebe. Tko zna da je ljubljen, može i sam ljubiti. Taj je čist.

            Jednostavno i bistro oko. Oko je svjetiljka tvome tijelu. Ako ti je oko bistro (jednostavno, prostodušno), sve ti je tijelo svijetlo (usp. Lk 11,34s). Oko je bistro kad je čisto, jasno, iskreno. Bistrina označava iskrenost života, unutarnju jasnoću i nedužnost. Bistro je ono što je jedno s Bogom i nije pomiješano sa zlim i mračnim.

            Onaj koji ljude ispunja svjetlom za Isusa je Duh Sveti. Ako čovjek dopusti Duhu Svetom da prožme što je u njemu, tada se to vidi u njegovu oku. Oko mu je tada bistro, jasno i svijetlo. Na čovjeku iz njegovih očiju vidimo kakvo mu je stanje srca. Iz oka se vidi što je u srcu čovjeka. On ništa ne čini izvana, ali mu iz oka, iz pogleda izlazi nečistoća i prlja ljude. Koliko ljudi susrećemo a iz očiju im se vidi požuda, pohlepa, zavist... Ne može čovjek ne osjetiti to, ako je imalo svjestan.

            Nemirne oči, titrave, znak su unutarnjeg nemira. Prevrtljivo oko je u onih koji su rastrgani između različitih uloga koje igraju. Mutno oko jest onda kad netko ne zna što hoće. Umorne oči pokazuju preopterećenost.

            Svoje oči ne možemo promijeniti tako jednostavno. One su onakve kakva nam je duša. A sami smo odgovorni kakva je naša nutrina. Zato Isus kaže: Pazi dakle da svjetlost koja je u tebi ne bude tamna (Lk 11,35). Svjetlo Duha Svetoga je u nama, no možemo ga potamniti, zakloniti mnogim strastima, osjećajima koji su se u nama ugnijezdili. Kriterij je li nam duša očišćena u susretu s Bogom jest bistro oko, unutarnja jasnoća i iskrenost.

            Onima koji ljube sve je čisto. Luka na osobit način donosi Isusove riječi o čistom i nečistom. Isus predbacuje farizejima da izvana čiste čaše i zdjele: “A nutrina vam je puna grabeža i pakosti! Bezumnici! Nije li onaj koji načini vanjštinu načinio i nutrinu? Nego dajte za milostinju ono iznutra i gle, sve vam je čisto“ (Lk 11,39-41).

            Isus gleda cijelog čovjeka, i vanjština i nutrina je djelo Božje. Čist je samo onaj koji je i iznutra čist. Ako je nutrina prljava, kakva korist od vanjske čistoće. Čovjek se čisti ljubavlju: dati milostinju, podijeliti siromasima... Tko ljubi siromašne i svojim im djelovanjem pokazuje ljubav, za njega su čisti i ljudi i vlastito srce. Samo valja uvijek proniknuti tko je stvarni siromah, a tko glumi siromaha i prosi lažno se predstavljajući siromahom. I za ovo treba bistro i umno oko.

            Ljubav je darivanje srca, ne samo ljudima nego i Bogu. Čistim postaje čovjek kada se predaje Bogu u onom što je u samom središtu njegove nutrine. Tada ga njegove pogreške i slabosti neće onečišćavati kao ni osjećaji koji izvana dolaze. Srce koje ljubi u svemu vidi ono dobro, nepatvoreno, čisto koje je Bog postavio u sve stvari i svakog čovjeka.

            Isusovo pročišćavajuće djelovanje. Nakon što je Bog u Isusu postao čovjekom, nisu više potrebni obredi čišćenja. Time što je Bog postao čovjek, čovjek postaje jedno s Bogom i upravo ga to čisti i ispunjava novim ukusom, ukusom vina. U Kani su posude za čišćenje bile ispunjene vodom koju je Isus pretvorio u vino.

            O čišćenju Hrama, koji je slika ljudskog tijela. Blizu je bila Pasha, blagdan čišćenja, oslobađanja. Isusova istinska Pasha, Isusova smrt, pročišćava Hram, čovjeka. Isusova ljubav čisti hram ljudskog tijela. U njoj se čovjek čisti od svih strasti, uznemiravanja i trgovaca koji bi njime htjeli raspolagati. Volovi - slika nagona, ovce - slika površnoga života, golubovi - slika misli koje vrludaju amo i tamo. Ako dopustimo da nas prožme Isusova ljubav, ispunit će se hram našega tijela svjetlom Božjim.

            Da Isusova smrt znači čišćenje, pokazuje nam Ivan kod pranja nogu učenicima. Isus se sagiba sve do ljudskih nogu. Noge simboliziraju čovjekovu nečistoću, ali i rane. Bosonog se čovjek izrani, a ne samo zaprlja. Grci govore o Ahilovoj peti. Ona je simbol nagona, prije svega seksualnog. Smrću na križu Isus se sagiba sve do ove prašnjave zemlje kako bi očistio čovjeka tamo gdje se uvijek iznova onečišćuje u doticaju sa svijetom. Sagiba se da čovjeku zacijeli njegovo ranjivo mjesto. Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom, kaže Isus Petru. Tko odbije ovo posljednje Isusovo služenje ostvareno na križu, neće imati udjela u slavi Božjoj. Tko je okupan, ne treba drugo nego da pere noge i sav je čist. I vi ste čisti, kaže Isus učenicima. Učenike je očistila Isusova blizina. U njegovoj blizini ljudi su se osjećali čistima. Nisu bili zaraženi osjećajem krivnje, nečiste misli i strasti su se povlačile i nestajale.

            Isus i nas želi očistiti kao i učenike od unutarnje nečistoće koja se stalno nakuplja na našoj Ahilovoj peti, na našim slabim mjestima koja privlače nečistoću iz naše prljave okoline. Ako naše rane ne izložimo ljubavi Božjoj, tada će one na sebe privući sve ono što nas vrijeđa. Tada ćemo u riječima bližnjih uvijek iznova čuti uvredu, iako je nisu rekli, mislit ćemo da nas gledaju neprijateljski i odbojno. Navlačimo negativne osjećaje okoline na sebe. Tako se stalno onečišćujemo. Treba nam Isusova ruka koja ljubi, koja dotiče Ahilovu petu, ozdravlja naše rane i s nogu pere prljavštinu koja na njih stalno prianja.

            U prispodobi o trsu i lozi donosi Isus sliku čišćenja. Bog je vinogradar koji čisti lozu da donese rod. Čišćenje služi plodnosti. Kad nas Bog čisti, postajemo sposobni prihvatiti njegov Duh i ljubav. Ako svoje djelovanje pomiješamo s vlastitim egocentričnim djelovanjem, ostajemo sami i ne donosimo rod.

            Isusov glas je pročišćavao. U Iv 15,3 Isus kaže: Vi ste već očišćeni po riječi koju sam vam zborio. Isus je učenicima govorio tako da su se osjećali čisti, bistri, prihvaćeni i bezuvjetno ljubljeni. Kako su samo morale zvučati Isusove riječi kad su imale snagu očistiti učenike. To nisu bile riječi osude, ocjene, napada, kritike. Dobro je da postojiš, smiješ biti to što jesi. Isus je i svojim glasom čistio. Glasom izražavamo raspoloženje duše. U Isusovu glasu nije bilo ničeg nejasnog, skrivenog, agresivnog. Bio je skladan i širio je sklad. Širio je svoj unutarnji mir. Glas mu je bio pun ljubavi, prodirao je u srca slušatelja i govorio im da su bezuvjetno ljubljeni, da su čisti, da smiju biti takvi kakvi jesu.

            Ako riječi mogu čistiti, onda mogu i onečistiti. Kad nas netko napadne, osjećamo se kao pokisla kokoš. Kad netko stalno zanovijeta, kad iz njegovih riječi stalno izlazi nezadovoljstvo, tvrdoća i gorčina, osjećamo se zaprljano. Riječi pomutnje, nečistoće, nejasne, izazivaju pomutnju, nečistoću i nejasnoću. Odgovorni smo za ono što govorimo. I mi sebe sami onečišćujemo svojim riječima i djelima, a nakon toga nam je krivo i najradije bismo propali u zemlju.

            Čist prostor u našoj nutrini. Isus je svojom smrću očistio našu savjest od mrtvih djela, kaže Poslanica Hebrejima (9,14). Istinsko čišćenje događa se u Isusovoj smrti i time što je ušao u nebesko kraljevstvo, omogućio je i nama pristup u tu svetinju nad svetinjama. Na temelju njegove smrti mi smo već ušli u kraljevstvo nebesko. Ono je nebesko, odvojeno od ovoga svijeta. Nalazi se u ljudskom srcu. U svakom od nas postoji taj sveti prostor u koji jedino Krist, veliki svećenik ima pristup. U toj svetinji nad svetinjama, u najintimnijem prostoru našeg srca svaki je čovjek čist. Tamo nam je Krist pokazao čistu ljubav predanjem na križu. Istinsko se čišćenje događa u savjesti, u najintimnijem prostoru čovjeka, u svetom prostoru šutnje u koji ni jedan čovjek nema pristup, a u koji je Krist stupio svojoj smrću. Tamo gdje Krist u nama stanuje, mi smo čisti, očišćeni njegovom ljubavlju.

            Uza sve moje težnje za čistoćom, za očišćenjem, u onom najintimnijem dijelu mene, ja sam već čist. Unutarnji prostor šutnje u meni je neokaljan, nezaprljan. Tu u meni vlada Krist. I tamo gdje je On u meni, dodirujem pravog sebe, čistog sebe. Ovo ja, koje je Bog oblikovao, već je čisto i nikakva ga više prljavština ne može onečistiti. Može se na nj nataložiti poput sloja prašine, ali ga ne može onečistiti. Vjera u ovu unutarnju stvarnost oslobađa me od svih glasova koji bi me obezvrijedili i rastrgali. Čak i kada se u meni nakupi mnogo prljavštine, ovo unutarnje svetište nije time zahvaćeno. Sakramentom svete ispovijedi čistimo svoju hram i svoju dušu i svoje srce od svega što se tu nataložilo.

 

Pitanja za meditaciju:

            1. Interesantna je spoznaja da zlo, npr. kao lokva blata, postoji u nama. Tek ulaskom u nju ili bavljenjem njome započinje prljanje sebe i drugih. Zapažam li te „lokve“ u sebi, tj. svoje slabe strane i koje su?

            2. Cilj čistoće nije čišćenje nego gledanje Boga. Zašto čistim „prozore“ (srce), jer su prljavi, da mi ne bi drugi prigovarali ili zato da čisto i jasno vidimo kroz njih (Boga)?

            3. Nečisto srce samo sebi stvara slike Boga, onečišćuje njegovu sliku vlastitim projekcijama. Koje se takve slike, projekcije, pojavljuju u meni?

            4. Tko hoće apsolutno čistu Crkvu, mora znati da je njegovo vlastito srce nečisto. Jesam li svjestan da borba protiv tuđih pogrešaka znači da svoje vlastite ne vidim ili ne želim prihvatiti?

            5. Zlodusi se drže svega onoga na što sam „nasjeo“? Na što redovito „nasjednem“? Od kojih me „zloduha“ Isus oslobodio? Od kojih bi još trebao?

            6. I kroz oko viri požuda, pohlepa, zavist. Kriterij je li srce čisto, jest bistro oko, unutarnja jasnoća i iskrenost. Što bih rekao o svojem vlastitom pogledu? Onomu koji ljubi, sve je čisto. Vidim li ja sve čisto? Što još trebam iznijeti na svjetlo Duha da prosvijetli, pročisti?

            7. Kada mi je Isus prao noge, je li dotaknuo moju „Ahilovu petu“?

free joomla templatesjoomla templates
2020  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.