Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! (Mt 5,8)

Napisao/la don Ilija Drmić
Hitovi: 3506

            Isus hvali one koji usred svijeta ispunjena raznim požudama i napastima, ostaju čista srca; zapravo nikada se ne prestaju boriti za tu čistoću. Međutim, čistoća srca nije u našoj vlasti! Stoga treba ući u svu dubinu ovisnosti o Bogu, moleći: “Čisto srce stvori mi Bože…“ (Ps 51,12).

            Čisto je srce ono koje je prožeto ljubavlju, jer samo je ljubav vatra koja može spaliti sva zla koja nastoje ući u to srce i onečistiti ga. Treba shvatiti da čistoća srca nije u nedostatku pogrešaka ili grijeha, nego je to prije svega pozitivna duhovna kategorija, dobronamjernost, zapravo posjedovanje onoga mjesta kojega samo Bog vidi i zna o njemu pravu istinu: kako se u nutrini obraćamo sami sebi, Njemu ili drugima. Ljubav je svjetiljka čistog srca. Ljudi čista srca stalno su usredotočeni na gledanje Boga, u susretu s ljudima, u situacijama i u svemu što prožima njihov život, te zbog toga nastoje uvijek dati slavu Bogu. Zapravo, čovjek čista srca je onaj koji ima Boga u srcu.

 

            Čisto srce, jer je slobodno, uvijek ima mjesta za drugoga, raduje se drugome. Ono ne poznaje sebičnost, ne živi od sebe i za sebe, nego od drugih i za druge. Dopušta da ga Bog neprestano čisti kako ne bi upalo u najveću nečistoću, a to je sebičnost. Čisto srce susreće Boga u sebi samom, u bližnjemu, u Božjoj riječi. I takvo srce ostvaruje evanđeoski ideal, da budemo kao djeca, tj. nedužni. Čisto srce nije indiferentno na zlo, njegova je prava radost pobjeđivati zlo i ono je zapravo gorući svjedok dominacije duha nad tijelom. Njegova je glavna hrana, i neoborivi stav, velikodušnost i otvorenost, širi optimizam, nadu i radost; jednom riječju: drugoga usrećuje. Pod čistoćom srca ne misli se samo na slobodu od nekakvih misli, tijela i sl., nego je to prije svega dobra volja pred našim Bogom.

            Čovjek čista srca već sada gleda Boga! I to u svemu što god se događa s njim i oko njega. To je ono gledanje sada, u vjeri. Zato se u Bibliji tim futurom (gledat će Boga) zapravo izražava prezent, jer ljudi čista srca već gledaju Boga. To je biblijski način izražavanja budućim vremenom da bi se pokazala radnja koja jest sada, u prezentu. Taj način govora u teologiji zovemo prezentalna eshatologija. To je ono kada kažemo već da, ali još ne, dakle, već da u vjeri, ali još ne u punini. Međutim, srce koje je čisto zna da će ta punina doći, jer već baštini njezin zalog. O tome Pavao govori: “Što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, što u srce ljudsko nije ušlo, to je Bog pripravio onima koji ga ljube…“

            U evanđeoskom smislu čisto srce je nepodijeljeno, slobodno, jednostavno, i uvijek okrenuto k Bogu. To je srce koje poput ogledala vjerno odražava Božju sliku. I zato ljudi koji iskreno traže Boga, traže i čovjeka (apostola) koji nosi u sebi tu vjernu i autentičnu sliku Boga.

            Ne treba shvaćati čistoću srca samo vezanu uz naše tjelesno (seksualno) područje, nečiste misli ili požude. Ipak, nečisti grijeh olako stvara podijeljeno srce i ugrožava identitet, pa je stoga potrebno reći nešto i o tome. Najprije treba imati ispravan stav prema vlastitoj seksualnosti, pa onda prema seksualnosti općenito, a zatim imati uredan odnos prema drugim osobama. Treba znati da smo po daru seksualnosti slični Bogu, jer je čovjek pozvan na sudjelujemo u stvaranju novog života. Moć da ljubimo i budemo ljubljeni, dana nam je i po činjenici da budemo muško i žensko; ljubav stvara i stvaranje je ljubav. Čisto srce nije nekakva idila (nirvana) ili neko blaženo stanje u kojem sam sâm za sebe sretan, nego je to posljedica i rezultat životnog hrvanja i borbe. Nažalost, čisto srce nerijetko izaziva otpor, neprihvaćanje, a ponekad i mržnju od strane nečistih srdaca. I to je jedna vrsta mučeništva, koje treba da je pomoć upravo onima koji progone čisto srce.

            Čist. Bilo bi neispravno sužavati značenje čistoće samo na ljudsku tjelesnu (spolnu) sferu. Čistoća obuhvaća cijelo ljudsko srce, cio duh i čitavo tijelo. Dapače, još više: U Starom zavjetu pojam čist pridaje se stvarima, životinjama, ljudskom ponašanju, ceremonijama, osobito kultnoj službi. U Novom zavjetu Krist je pridao izraz čistoće najdubljoj ljudskoj zbilji, tj. srcu: mislima, naumima, motivacijama i željama. Zato se čistoća ne može ograničavati na jednu zapovijed (konkretno šestu ili devetu) i samo na jedno područje života.

Isus se bori za čistoću nutrine kojoj je središte srce! Evo nekih njegovih načela u svezi s čistoćom.

            1. Čisti dušu, a ne čašu! “Jao vama, pismoznanci farizeji! Licemjeri! Čistite čašu i zdjelu izvana, a iznutra su pune grabeža i pohlepe. Farizeju slijepi! Očisti najprije nutrinu čaše, da joj i vanjština bude čista“ (Mt 23,25). Isus želi reći. Ako je duša čista, bit će ti i tijelo uredno. Pred Bogom je važna nutrina!

            2. Diži spomenik duši, a ne tijelu! “Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana izgledate ljudima pravedni , a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja!“ (Mk 23,27). Krist donosi drugu sliku, istu misao: traži se čistoća duha. Bog prosuđuje čistoću, a ne ljudi!

            I vi ste čisti , ali ne svi! (usp. Iv 13,10). Isus može proniknuti u dubinu našeg duha i pročitati tko je u nakanama čist, a tko je prljav! Kome on rekne da je čist, taj je čist. Čisto srce jest ono koje ne živi u glumi i laži, u licemjerju i farizejstvu, koje ima čiste nakane.

            Obećanje: Boga gledati. Kako shvatiti ovo obećanje? Iv 1,18: “Boga nitko nikada ne vidje...“ Dakle, na ovome svijetu nije nam dana mogućnost da Boga gledamo. A ipak pogledajte ove biblijske rečenice.

            - Iv 14,9: “Tko je vidio mene, vidio je i Oca.“ To znači, tko je vidio i doživio, doživio je Očevu ljubav i milosrđe, ali ne da je vidio Boga kakav uistinu jest, u svom vječnom blaženstvu.

            - 1 Kor 13,22: “Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada licem u lice.“ U toj prekrasnoj slici treba tražiti ključ za razjašnjenje ovog blaženstva i obećanja.

            - Prljavo, ostrugano ili napuklo ogledalo ne može odraziti naš lik onakav kakav on jest.

            - Slika je manjkava, prebijena ili je uopće nema.

            Slično je i s ljudskim srcem. Ako je ono prljavo, nepravedno, puno laži, nečistoća i požude, ono ne može Božju sliku koja treba biti u nama. Ali je lijepo, čisto, uredno ogledalo jasno lice onoga koji se ogleda. Savršena slika. Slično je i s ljudskim srcem. Ako je ono očišćeno, izglancano, ispovjeđeno, uredno, ono može odavati Božje lice u nama.

            Iz ovoga se može povući načelo: Tko ima više čistoće u srcu, može više Boga promatrati. I obratno: čije je srce prljavo, taj ne može Boga gledati!

            O gledanju Boga na nebesima govori i sv. Ivan: 1 Iv 3,2: “Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest.“ To će se dogoditi tek nakon Sudnjeg dana, ali samo onima koji budu čista srca.

 

            Pitanja za motrilaštvo

            1. Pazim li više do čistoće tijela nego do čistoće duše?

            2. Kome ja dižem spomenik i pohvalu: vrlini, krepostima, blaženstvima, ili tjelesnom izgledu (licu, kosi, mišićima, kostima...)?

            3. Ubrajam li se u one koje Isus naziva čistima ili u one za koje kaže “niste svi čisti“? Bi li i meni Isus rekao: najprije očisti nutrinu, zatim vanjštinu?

            4. Kako je s mojim željama u odnosu na sebe, na druge, na Boga: je li taj odnos iskren, izvoran, svjestan, pobožan?

            5. Vjerujem li da je Bog objekt moje čistoće i nagrada za sva moja odricanja? Uzdam li se u obećanje ovoga blaženstva: što za mene znači Boga gledati?

            6. Smatram li da je ovo blaženstvo, doista ostvarivo na ovome svijetu? Ili mislim da nema čistih?

            7. Pokazujem li drugima primjer čistoće u ponašanju, govoru ili sam na sablazan?