O krotkosti

Napisao/la don Ilija Drmić
Hitovi: 1896

      U Novom zavjetu imenicu krotkost i pridjev krotak nalazimo sveukupno samo 15 puta. Prevoditelji katkada za iste grčke riječi koriste i sinonime: imenicu blagost i pridjev blag. Blagost je tako uvrštena kod Pavla među plodove Duha Svetoga (Gal 5,22-23). Pavao očito smatra da za pravu krotkost čovjeku nije dovoljna njegova dobra volja, nego i pomoć Duha Božjega. Blagost ili krotkost je uz poniznost potrebna da se sačuva jedinstvo Crkve (Kol 3,12-13). Krotka osoba zna kontrolirati vlastitu srdžbu i izbjegava ono što bi kod drugih izazvalo slične negativne emocije i time izazvalo podjele. Pavao poziva na blagost u korigiranju drugoga (Gal 6,1). Krotki, svjesni vlastite slabosti, ispravljaju ili korigiraju onoga koji je pogriješio kao jednak jednakoga, kao brat brata. Sv. Petar poziva kršćane da se s blagošću, bez trijumfalizma, ophode s nevjernicima: “…budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem…“ (1 Pt 3,15-16). Prema sv. Jakovu krotkost je nužna da bi se moglo čuti i izvršiti riječ Božju: ”Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu. Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje. Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše“ (Jak 1,19-21). Isti sv. Jakov blagost smatra jednom od glavnih kvaliteta kršćanske mudrosti (Jak 3,13-14).

           
             Isusova blagost. Treće blaženstvo je jedino koje za uvjet blaženstva navodi kvalitet koji se kod Mateja dvaput izričito primjenjuje na Isusa. Matej prikazuje Isusa kao blagog učitelja: “Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim“ (Mt 11,29). Isusov nauk je u skladu s njegovom blagošću sladak i lagan i donosi spokoj. Farizeji i pismoznanci su naprotiv kao učitelji tvrdi i umišljeni, i nameću narodu na ramena nesnosna bremena (Mt 23). Isus je zatim blag i kao Mesija. Ne ulazi u Jeruzalem kao mesija ratnik, nego kao blagi i miroljubivi kralj: “Recite kćeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuć na magarcu, na magaretu, mladetu magaričinu“ (Mt 21,25). U takvome Isusu Matej vidi ispunjenje i Izaijinih riječi o Sluzi Jahvinu: “...preti se neće, neće bučiti, glas mu se neće čuti po trgovima; trske stučene prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti...“ (Mt 12,19-20). Biti blag znači nasljedovati Isusovu blagost.

            Krepost jakih i baština sinovaLako se može dobiti pogrešan dojam da su blagi ljudi slabići. Međutim, krotkost je krepost jakih, jer najteže je vladati sam sa sobom. Za blagost je karakteristično ne ono što se čini, nego ono što se ne čini. Blag čovjek se suzdržava od srdžbe i ostalih negativnih osjećaja kako ne bi ugrozio svoj odnos s drugima kao i slobodu i otvorenost za Božju volju. Time ispunjava uvjet da u budućnosti primi od Boga u baštinu zemlju, odnosno život, mir i blaženstvo koje ona označava. Kod Mateja se osim zemlje u baštinu prima život vječni (Mt 19,29) i Kraljevstvo nebesko (Mt 25,34). U sva tri slučaja radi se o eshatološkim stvarnostima koja jedna drugu objašnjavaju. Blaženstvo krotkih je u njihovoj sigurnosti da im je nebeska baština sigurna, koju im je Otac namijenio i koja ih kao sinove čeka, i to ih čini sposobnim da već sada mogu biti slobodni i od srdžbe i od zavisti.

            Nakon siromaha duhom i ožalošćenih Isus u trećem blaženstvu naziva blaženima krotke. Temelj njihovog blaženstva i razlog njihove već sadašnje radosti je Isusovo obećanje da će upravo oni „baštiniti zemlju“. Tko su to „krotki“ u biblijskom kontekstu? Što Isus misli kad kaže da će oni „baštiniti zemlju“? Odgovore na ova pitanja nalazimo kako u Starom tako i u Novom zavjetu.

            Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat (Ps 37,11). Psalam 37 započinje s dvije zabrane: „Nemoj se žestiti na opake, zavidjeti nemoj pakosnicima“ (1-2). Slijedi niz zapovijedi koje se gotovo sve mogu protumačiti kao poziv na pouzdanje u Gospodina: „U Gospodina se uzdaj i čini dobro… Sva tvoja radost neka bude Gospodin… Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj… Smiri se pred Gospodinom i njemu se nadaj“ (3-7a). Nakon zapovijedi psalmist se opet vraća zabranama: „…ne žesti se na onog koji ima sreće, na čovjeka koji spletke kuje. Stišaj svoj gnjev i ostavi se srdžbe, ne žesti se da zlo ne učiniš“ (7b-8). Očito je da se i sve zabrane mogu svesti na zajednički nazivnik: psalmist poziva na izbjegavanje srdžbe, zavisti i sličnih negativnih osjećaja koji se spontano javljaju kod čovjeka dok promatra opake kako prosperiraju. U narednim recima psalmist donosi i razloge navedenih zabrana i zapovijedi: „Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Gospodina uzdaju, baštinit će zemlju. Još malo i nestat će bezbožnika: mjesto ćeš njegovo tražiti, a njega više nema. Zemlju će posjedovati krotki, obilje mira oni će uživat“ (9-11).Ovaj naizmjenični govor o oprečnoj sudbini opakih i pravednih ne samo da nam otkriva smisao prijašnjih zapovijedi i zabrana, nego nam i otkriva tko su to krotki i što to znači posjedovati zemlju. Krotki su oni koji se suočeni s podmuklim djelovanjem opakih i s njihovim uspjehom ne prepuštaju srdžbi i impulzivnom djelovanju za koje se čovjek obično kasnije najčešće kaje. Snagu za uzdržavanje od negativnih emocija nalaze u svojem posvemašnjem pouzdanju u Boga. Psalam 37 tako povezuje prvo i treće blaženstvo. Krotki mogu biti samo oni koji sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga, tj. koji su ujedno i siromasi duhom. I za jedne i za druge Ps 37 kaže da će posjedovati zemlju. Što to znači? Sam psalam daje i objašnjenje ovog obećanja: za razliku od zlikovaca koji će biti „satrti“ i „nestati“, krotki će „stanovati u zemlji“ i uživati „obilje mira“ (3.9-11). Paralelizam između posjedovanja zemlje i uživanja obilja mira u Ps 37,9 upućuje da baštiniti zemlju ne znači osvojiti neku državu ili čitavu kuglu zemaljsku, već ući u posjed onoga bitnoga što vlasništvo dobre, prostrane i plodne zemlje osigurava, a to je život, mir i sigurnost.