Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7).

Napisao/la don Ilija Drmić
Hitovi: 2155

Biti milosrdan – imati milo srce, znači davati drugome. I to davati ono što mu po pravdi možda nismo dužni dati, ali ipak to činimo. Možemo reći da se milosrđe uvježbava iskustveno najprije kao dar Božji u vlastitom srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv drugome. Na jednom je mjestu Isus rekao: Idite i naučite što znači više volim milosrđe nego žrtvu (Mt 9,13). Tko je milosrdan čovjek? Svakako je to onaj koji je otvoren drugome, ponizan i krotak, te dopušta da drugi bude svoj - ono što jest. Milosrdan drugome uvijek čini dobro i samo dobro. Premda mu se drugi koji put može činiti kao onaj koji mu stvara zapreke.

 

 Način čitanja, motrenja i raščlambe teksta o Blaženstvima

(Lectio Divina /Božansko štivo/ prema Metodi “4 R“ Davida Torkingtona)

 

            Molitva prije razmatranja: molitva Duhu Svetom.

 

            1. LECTIO - čitanje (READING, engl., čitanje). Započnite čitajući tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu.

            2. MEDITATIO - refleksija (REFLECTION, engl., promišljanje). Slijedi refleksija, promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sv. Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

            3. ORATIO - reakcija (REACITON. engl., odgovor) na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno,

            4. CONTEMPLATIO - počivanje (RESTING engl., motrilaštvo). Ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroza sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti sposobni ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

            Nakon ovakvoga Božanskoga štiva (Lectio Divina), zapišite dojmove, molitve, pjesme, spoznaje, poticaje, iskustva... Dobro bi bilo uvijek ih pisati u istu bilježnicu, dnevnik i spremati na jedno mjesto da bi bilo uporabljivo i drugima.

don Andrija Vrane

(Priredio don Ilija Drmić)

 

 

Blaženstva (Mt 5,1)

(Lk 6,20-23)

Mt 5.

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

    3"Blago siromasima duhom:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!

    4Blago ožalošćenima:

            oni će se utješiti!

    5Blago krotkima:

            oni će baštiniti zemlju!

    6Blago gladnima i žednima pravednosti:

            oni će se nasititi!

    7Blago milosrdnima:

            oni će zadobiti milosrđe!

    8Blago čistima srcem:

            oni će Boga gledati!

    9Blago mirotvorcima:

            oni će se sinovima Božjim zvati!

    10Blago progonjenima zbog pravednosti:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!"

    11"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

 

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! (Mt 5,7)

 

            Biti milosrdan – imati milo srce, znači davati drugome. I to davati ono što mu po pravdi možda nismo dužni dati, ali ipak to činimo. Možemo reći da se milosrđe uvježbava iskustveno najprije kao dar Božji u vlastitom srcu. Tko nema iskustvo da je Bog njemu milostiv, ne može istinski biti milostiv drugome. Na jednom je mjestu Isus rekao: Idite i naučite što znači više volim milosrđe nego žrtvu (Mt 9,13). Tko je milosrdan čovjek? Svakako je to onaj koji je otvoren drugome, ponizan i krotak, te dopušta da drugi bude svoj - ono što jest. Milosrdan drugome uvijek čini dobro i samo dobro. Premda mu se drugi koji put može činiti kao onaj koji mu stvara zapreke. Međutim, nastavimo li mu činiti dobro, iskazujući milosrđe bezuvjetno, bit ćemo oni koji će iskusiti u vlastitu srcu što znači Božje milosrđe. Pomagati drugome ne ide iz motiva sućuti, sažalijevanja, nego je to spoznaja po kojoj znam da istinski ostvarujem svoje čovještvo, svoju slobodu i to u onoj mjeri u kojoj drugome kroz vlastito sebedarje pomažem da to ostvari. Osloboditi drugoga, bilo kakvih okova, znači iskazivati milosrđe. Stvoriti drugome uvjete da bude oslobođen i da upozna Boga, znači omogućiti mu da upozna sebe i da se otvori u dostojanstvu djeteta Božjeg na koje je pozvan.

            „Sve što želite da ljudi učine vama, učinite i vi njima” (Mt 7,12). Milosrđe u kršćanstvu ima dimenziju bitnog odnosa s Bogom. Jer ponajprije je Bog onaj koji nama iskazuje milosrđe, zato iskazati drugome milosrđe, tek onda je u punini kada ljubimo čovjeka iskazujući mu milosrđe iz čiste ljubavi prema Bogu. Nažalost, postoji i lažno milosrđe, kada se bogataši i moćnici pokazuju kako pomažu siromasima, ali to doista čine od svog suviška ili samo zato da bi ih ljudi hvalili; njima nije bitan čovjek kojemu pomažu. Milosrdni su i sami svjesni da su slabi te stoga ovise od čistog Božjeg milosrđa. Ne smatraju sebe dobrima i kreposnima. Kada se osjećamo boljima, jačima, pametnijima i svetijima od drugih, tada iz naših usta počinje izlaziti osuda drugih. Tko ljubi, taj se ne smatra većim od ostalih, a tko mnogo ljubi, osjeća se manjim od ostalih.

            Milosrdni nikada ne odvajaju ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Milosrđe ne znači davati (darivati) nešto od svog suviška nego darivati od onoga što nam pripada i što nam je nužno; to je jedno otkidanje od sebe. Isus nam je tu potpuni uzor: „Oplijeni sam sebe...” (Filipljanima). Blago onima koji su pošli za Kristovim uzorom milosrđa! Milosrđe nije pravda (ono nadilazi pravdu) niti je ono neko podmirivanje računa, nego je ono darovana ljubav.

            Milosrđem se zapravo pobjeđuje neprijatelja (Zloga) koji želi da se ljudi pravdaju i vraćaju jedni drugima milo za drago. Ostavivši nam sakrament pomirenja (ispovijed) Isus nam je naložio tim činom kako imamo postupati jedni prema drugima – praštati. A to je milosrđe. Međutim, to se ne protivi Božanskoj pravednosti, jer milosrdan čovjek gladuje i žeđa za tom Božjom pravednošću. Model praktičnog iskazivanja milosrđa prikazan je nama u slici milosrdnog Samarijanca: Kada čovjek iskazuje milosrđe samo zato što je ovaj (izranjeni čovjek) bio u potrebi i to čak znajući da mu on neće imati od čega uzvrati, niti to očekujući.

            Kroz iskustvo žalosti i boli, kroz iskustvo moralne patnje, kroz iskustvo duhovne suhoće, čovjek koji traži iskreno Boga (pateći za njim) doživljava i njegovo milosrđe, imat će iskustvo milosrđa, te će i sam postati milosrdan. Milosrđe jest pravo sebedarje! Doista, velik je odmor za dušu: od srca oprostiti! Isus traži da budemo milosrdni, da praštamo jedni drugima: „Otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim.” Na taj način ćemo iskusiti ovo blaženstvo na koje smo pozvani. Milosrdni ljudi u miru umiru jer se ne boje Suca vječnoga – postignut će milosrđe jer su i sami bili milosrdni.

            U kršćanskom svijetu milosrđe zauzima vrhunsko mjesto na ljestvici vrlina. U Novom zavjetu riječ se ponavlja 27 puta, uglavnom se primjenjuje na Boga i na one koji su Bogu slični. Krist je donio dvije prekrasne prispodobe koje daju pouku o milosrđu i nemilosrđu (Milosrdni Samarijanac: Lk 10,30-37; Nemilosrdni sluga: Mt 18,23-25 ).

            Sadržaj milosrđa. Koje je značenje i bogatstvo tog izraza? Može se odgovoriti ovako: a) Nije to samo suosjećanje prema onima koji su u našem vidnom polju; b) Nije to samo pomoć onima koje susrećemo i koji od nas nešto traže; c) Milosrđe je traženje nevoljnika na svijetu i pomaganje. Ona je osoba milosrdna koja je kadra uživjeti se u situaciju drugoga. Posljedica toga uživljavanja jest izlaženje iz sebe i hod prema drugima. Ljubav je izlaženje iz vlastite kože! Pri tome su uočljive sljedeće tri stepenice.

            1. Podnošljivost. Tko je sposoban zavući se u situacije drugih, u njihove tegobe, iskustva i misli, te odatle razmišljati i zaključivati, doći će do uvjerenja i stava da tolelira drugačija mišljenja od svoga. Ali to zahtjeva napor.

            2. Oproštenje. To je stav prema različitim ljudskim činima. Nije dosta imati samo razumijevanje prema drugačijim mišljenjima, nego kad netko nešto učini što meni ne odgovara, valja oprostiti i zaboraviti. Kao što bih želio da i drugi meni praštaju, tako i sam drugima moram praštati. Da sam se našao u patnji i kušnji dotične osobe, ne znam kako bih postupio. Zar nismo svi slabi?

            3. Pomoć. Ljubav se pokazuje djelima. Novi zavjet ne kaže samo: “Bog je ljubio svijet“, nego dodaje: “tako da je svoga sina Jedinorođenca...“ (Iv 3,16). Nije, dakle, dosta samo suosjećati, samo oprostiti, valja konkretno pokazati ljubav na djelu pa pomoći, darovati, otkinuti od sebe, zanijekati sebe. To sebedarje, to je milosrđe!

            Onaj tko najviše ima i pokazuje milosrđe jest Gospodin Bog. On se uživio u ljudsku situaciju. Utjelovio se. Uvukao se u našu kožu, patnju, kušnju, stanje krv, narav i boli. Zato nas savršeno razumije. Zato nas poštuje kad drugačije međusobno mislimo. Zato nam prašta kad ga zamolimo za oproštenje. Zato nam pruža pomoć kad je od njega tražimo. Štoviše Bog želi i čini dobro i onima koji ne ištu njegovu pomoć. Eto to je njegovo milosrđe i ljubav. Isus je postavio načelo: “Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36). To je silan zahtjev, gotovo nezamisliv. Ali nam je postavljen kao ideal prema kojemu valja ići! Isus je postavio neumoljivi, nepodmitljivi i neizbježivi princip za milosrdne i nemilosrdne:

            a) Jednaka mjera. “Sudom kojim sudite bit ćete suđeni. Mjerom kojom mjerite, mjerit će se vama“ (Mt 7,2). Ta se mjera u prvom redu pokazuje u odnosu na našeg bližnjega, a onda razumije se i na Boga!

            b) Uzajamno oproštenje. “Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupe, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vama prijestupaka vaših“ (Mk 6,14-15). Nevjerojatno, ali istinito. Otac ne oprašta nijednom sinu koji ne oprašta svome bližnjemu!

            c) Milosrđe i sud. “Ta nemilosrdan je sud onome tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom“ (Jak 2,13). Ako se,dakle, uspoređuje naša pravda i milosrđe, uvijek je bolje milosrđe. Jer njime se otkupljuje i nepravda!

 

            Pitanja za razmatranje

            1) Pružam li milosrđe ili ga više tražim?

            2) Kakvo je moje suosjećanje s rasplakanima, ožalošćenima, oboljelima, potlačenima, grešnima?

            3) Najveći izraz milosrđa i ljubavi jest praštanje. Kakvo je moje praštanje prema onima koji su mi nanijeli nepravdu, digli dobar glas, postavili prepreke na put, oduzeli mi neke planove?

            4) Pomažem li u okviru svojih mogućnosti, ne gledajući je li “poganin“ ili “sunarodnjak“? Je li moja pomoć doista nesebična, požrtvovna, milosrdna i u ljubavi?

            5) Bježim li ispred onih koji žele moj dar ili idem u potragu za nevoljnicima i jadnicima?

            6) Vjerujem li da će ipak i na ovome svijetu milosrđe trijumfirati? Vjerujem li u Kristovo blaženstvo da će milosrdni postići milosrđe?

 

            7) Ispitujem li kada savjest po ovom blaženstvu?