Biti gladan i žedan pravednosti

 Od osam Isusovih blaženstva čak dva imaju kao uvjet pravednost: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ “Blago progonjenima zbog pravednosti njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,6.10). Četvrto blaženstvo traži neka objašnjenja. Koji su to „gladni i žedni pravednosti“? Kakvo značenje ima pojam „pravednost“ u Matejevu evanđelju? Što to znači da će se gladni i žedni pravednosti nasititi? Čime će se nasititi?

 

 Način čitanja, motrenja i raščlambe teksta o Blaženstvima

(Lectio Divina /Božansko štivo/ prema Metodi “4 R“ Davida Torkingtona)

 

            Molitva prije razmatranja: molitva Duhu Svetom.

 

            1. LECTIO - čitanje (READING, engl., čitanje). Započnite čitajući tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu.

            2. MEDITATIO - refleksija (REFLECTION, engl., promišljanje). Slijedi refleksija, promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sv. Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

            3. ORATIO - reakcija (REACITON. engl., odgovor) na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno,

            4. CONTEMPLATIO - počivanje (RESTING engl., motrilaštvo). Ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroza sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti sposobni ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

            Nakon ovakvoga Božanskoga štiva (Lectio Divina), zapišite dojmove, molitve, pjesme, spoznaje, poticaje, iskustva... Dobro bi bilo uvijek ih pisati u istu bilježnicu, dnevnik i spremati na jedno mjesto da bi bilo uporabljivo i drugima.

don Andrija Vrane

(Priredio don Ilija Drmić)

 

 

Blaženstva (Mt 5,1)

(Lk 6,20-23)

Mt 5.

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

    3"Blago siromasima duhom:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!

    4Blago ožalošćenima:

            oni će se utješiti!

    5Blago krotkima:

            oni će baštiniti zemlju!

    6Blago gladnima i žednima pravednosti:

            oni će se nasititi!

    7Blago milosrdnima:

            oni će zadobiti milosrđe!

    8Blago čistima srcem:

            oni će Boga gledati!

    9Blago mirotvorcima:

            oni će se sinovima Božjim zvati!

    10Blago progonjenima zbog pravednosti:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!"

    11"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

 

 

Biti gladan i žedan pravednosti

 

            Od osam Isusovih blaženstva čak dva imaju kao uvjet pravednost: “Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!“ “Blago progonjenima zbog pravednosti njihovo je kraljevstvo nebesko!“ (Mt 5,6.10). Četvrto blaženstvo traži neka objašnjenja. Koji su to „gladni i žedni pravednosti“? Kakvo značenje ima pojam „pravednost“ u Matejevu evanđelju? Što to znači da će se gladni i žedni pravednosti nasititi? Čime će se nasititi?

            Osjećaj gladi i žeđi je svojstven svakom zdravom čovjeku. Potreba za hranom i pićem je najosnovnija ljudska potreba i od egzistencijalne je važnosti. U Isusovo vrijeme je većina običnih ljudi u Palestini živjela na rubu gladi, a o problemu kvalitetne pitke vode, uzme li se u obzir izrazito suhu klimu većeg dijela Isusove domovine, nije potrebno ni govoriti. U svakom slučaju Isusovi suvremenici su bolje razumjeli što znači biti gladan i žedan nego mi danas. Isusov govor o gladi i žeđi je očito slikovit, jer ne govori o gladnima i žednima kruha i vode, nego pravednosti.

            U Starom zavjetu nalazimo slične primjere slikovitog govora o gladi i žeđi. Psalmist u svojoj nesreći zbog nemogućnosti da hodočasti u jeruzalemski hram tugaljivo pjeva: „Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps 42,3).“ Prorok Amos prijeti Izraelcima posebnom Božjom kaznom: “Evo, dani dolaze - riječ je Gospodnja - kad ću poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeđ vode, već slušanja riječi Gospodnje“ (Am 8,11). I u jednom i u drugom slučaju radi se o intenzivnoj želji za Bogom, odnosno njegovom riječi. Slično možemo reći i za četvrto blaženstvo: Isus proglašava blaženima one čija se želja i potreba za pravednošću u intenzitetu može usporediti sa željom i potrebom ondašnjeg gladnog i žednog čovjeka za hranom i pićem.

            Pravednost u Bibliji označava stav i djelovanje u skladu s ispravnom normom. Za Boga se kaže da je pravedan ukoliko je vjeran savezu što ga je sklopio sa svojim narodom i u svojoj vjernosti spašava svoj narod. Pravednost, kako naroda tako i pojedinca, sastoji se također u vjernosti savezu koja se konkretizira u vršenju Zakona, odnosno Božje volje. Proglašava li Isus blaženima one koji žude za Božjim spasenjem ili djelovanjem u skladu s Božjom voljom? Pridjev pravedan i imenica pravednost kod Mateja uvijek se odnose na ljude. Na posljednjem sudu pravednicima će biti nazvani oni pojedinci koji su gladnoga nahranili, žednoga napojili, stranca primili, gologa odjenuli, bolesnoga i zatvorenoga pohodili (usp. Mt 25,34-40), tj. oni koji su za života djelovali u skladu s voljom Božjom. Imenicu „pravednost“ nalazimo u Matejevu evanđelju sveukupno sedam puta od čega čak pet puta u čuvenom Isusovu Govoru na gori (Mt 5,1-7,28). Kakve veze ima Govor na gori koji počinje upravo blaženstvima s pravednošću u smislu življenja u skladu s voljom Božjom?

            Isusov Govor na gori mnogi nazivaju Magna carta kršćanstva. U tom su govoru jasno postavljena pravila i zahtjevi kršćanskog života, odnosno volja Božja onako kako nam je Isus, novi Mojsije, objavljuje. Osim u četvrtom (Mt 5,6) i osmom blaženstvu (Mt 5,10) izraz „pravednost“ u Govoru na gori dolazi na tri strateški vrlo važna mjesta. U 5,20 Isus tvrdi da je pravednost, i to onakva kakvu je on objavljuje, neophodan uvjet za ulazak u kraljevstvo nebesko: “Uistinu kažem vam: ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“ Ovom tvrdnjom Isus uvodi u dio govora u kojem čuvenim antitezama (Mt 5, 21-22: „Čuli ste da je rečeno starima… A ja vam kažem.“) božanskim autoritetom naučava kako se trebamo ponašati prema našim bližnjima (Mt 5,21-48). Centralni dio Govora na gori (6,2-18) u kojem nas Isus, govoreći o milostinji, molitvi i postu, uči kako se valja odnositi prema Bogu, također ima za uvod redak o pravednosti: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima“. Pravednost prema Mateju nije tek osjećaj, nego konkretno vršenje volje Božje (usp. Mt 7, 21) ne gledajući pri tom na ljude: hoće li nas zbog toga progoniti (usp. Mt 5,10: “Blago progonjenima zbog pravednosti…“) ili hvaliti. I konačno imenicu „pravednost“ nalazimo zadnji put u Govoru na gori kao zaključak Isusove pouke o odnosu vjernika prema stvarima (Mt 6,19-34): “Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati“ (Mt 6,33). Tjeskobnoj brizi za hranu, piće i odijelo Isus suprotstavlja brigu za ono najbitnije, za život u skladu s voljom Božjom. Pojam pravednosti u četvrtom blaženstvu obuhvaća dakle sve ono što Isus u Govoru na gori naučava o pravednom djelovanju u odnosu na Boga, bližnjega i materijalne stvari.

            Zauzetost za pravednost treba, prema Isusovim riječima, s jedne strane biti snažna poput potrebe za hranom i pićem, a s druge strane važnija čak i od te najosnovnije ljudske potrebe. Samo takve će Bog nasititi. Čime? Svakako ne naravnim kruhom, jer temelj ovog blaženstva nije sigurnost ovog, nego vječnog života. Odgovor na postavljeno pitanje sugerira Psalam 17: “A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati“ (r. 15). Psalmist se nada da će uskoro doći u hram i nasititi se ondje Božjom prisutnošću. Zajedništvo s Bogom u kraljevstvu nebeskom Isus više puta opisuje upravo slikom eshatološke gozbe (usp. Mt 8,11; Mt 22,1-10; Mt 26,29) koja označava vječni život koji više neće ugrožavati niti glad niti žeđ: “Neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega. Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore voda života“ (Otk 7,17). Radi se dakle o vječnom životu kojim će Bog, izvor života, obdariti one koji s Isusom mogu reći: “Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla…“ (Iv 4, 33), tj. one kojima su kraljevstvo nebesko i pravednost njegova važnije od svega ostalog.

 

            Pitanja za motrilaštvo:

 

            - Pravednost se uspoređuje s glađu i žeđi, nečim elementarnim za život. Osjećam li težinu te usporedbe?

            - Prorok Amos govori o gladi i žeđi za slušanjem Božje riječi. Što meni znači Božja riječ? Kako se očituje moja glad i žeđ za slušanjem Božje riječi? Je li moja žeđ za Božjom riječi takva kakva je žeđ žednoga i glad gladnoga?

            - Po svojoj riječi Bog nam je otkrio svoju volju. Kako čitam Božju riječ? Što ja tražim u njoj, a na što me Bog poziva da tražim - ispunjenje svojih želja ili njegova obećanja?

            - Bog nudi Savez, zajedništvo sa sobom i obećava ostvarenje toga zajedništva, ako ga mi želimo. Razumijem li razliku između vršenja zakona i biti u Savezu s Bogom?

            - Isus poziva na uspostavljanje odnosa s Njim i s bližnjima, a ne izvanjsko vršenje zakona, dužnosti, uredbi te traži od nas da naša pravednost bude veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja. U čemu je moja pravednost veća od pravednosti farizeja i pismoznanca?

            - Učim li se sućuti od Isusa i uočavam li poput njega potrebne te koliko sam spreman dijeliti svoje vrijeme, novac, sposobnosti, snage…?

            - Koliko je snažna moja zauzetost za pravednost? Uočavam li: Koliko zauzetosti toliko nasićenosti?

 

free joomla templatesjoomla templates
2020  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.