Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! (Mt 5,6)

 

Prva tri blaženstva prvenstveno se bave ljudskom dušom kako bi se mogla približiti Kraljevstvu nebeskom. Platon govori o tri dijela duše, parafrazirano, od dijela: duha, emocija i volje. Da bi duša vidjela Svijet ideja (filozofova slika Kraljevstva Božjeg), sva tri dijela trebaju biti usmjerena prema gore. Platon to opisuje kočijom s tri konja. Duh (1) treba isprazniti od svih nepotrebnih navezanosti na zemaljske prolazne stvari, osiromašiti ga. Emocijama ne dozvoliti da zavladaju ljudskom dušom, pa ma kako god teške bile, kao npr. žalost (2). Emocije se čiste kroz proces, koji donosi utjehu.Volja je ta koja pomaže duhu da ne ostane navezan na stanja kojima diktiraju emocije i trenutna prolazna stanja. Volja kroti (3) emocije i pomaže duhu da se izdigne iznad zemaljskih problema i postaje njihov gospodar, odnosno baštinik zemlje. Tada je duša slobodna za uzlet.

 

 Način čitanja, motrenja i raščlambe teksta o Blaženstvima

(Lectio Divina /Božansko štivo/ prema Metodi “4 R“ Davida Torkingtona)

 

            Molitva prije razmatranja: molitva Duhu Svetom.

 

            1. LECTIO - čitanje (READING, engl., čitanje). Započnite čitajući tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu.

            2. MEDITATIO - refleksija (REFLECTION, engl., promišljanje). Slijedi refleksija, promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sv. Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

            3. ORATIO - reakcija (REACITON. engl., odgovor) na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno,

            4. CONTEMPLATIO - počivanje (RESTING engl., motrilaštvo). Ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroza sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti sposobni ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

            Nakon ovakvoga Božanskoga štiva (Lectio Divina), zapišite dojmove, molitve, pjesme, spoznaje, poticaje, iskustva... Dobro bi bilo uvijek ih pisati u istu bilježnicu, dnevnik i spremati na jedno mjesto da bi bilo uporabljivo i drugima.

don Andrija Vrane

(Priredio don Ilija Drmić)

 

 

Blaženstva (Mt 5,1)

(Lk 6,20-23)

Mt 5.

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

    3"Blago siromasima duhom:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!

    4Blago ožalošćenima:

            oni će se utješiti!

    5Blago krotkima:

            oni će baštiniti zemlju!

    6Blago gladnima i žednima pravednosti:

            oni će se nasititi!

    7Blago milosrdnima:

            oni će zadobiti milosrđe!

    8Blago čistima srcem:

            oni će Boga gledati!

    9Blago mirotvorcima:

            oni će se sinovima Božjim zvati!

    10Blago progonjenima zbog pravednosti:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!"

    11"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

 

 Prva tri blaženstva prvenstveno se bave ljudskom dušom kako bi se mogla približiti Kraljevstvu nebeskom. Platon govori o tri dijela duše, parafrazirano, od dijela: duha, emocija i volje. Da bi duša vidjela Svijet ideja (filozofova slika Kraljevstva Božjeg), sva tri dijela trebaju biti usmjerena prema gore. Platon to opisuje kočijom s tri konja. Duh (1) treba isprazniti od svih nepotrebnih navezanosti na zemaljske prolazne stvari, osiromašiti ga. Emocijama ne dozvoliti da zavladaju ljudskom dušom, pa ma kako god teške bile, kao npr. žalost (2). Emocije se čiste kroz proces, koji donosi utjehu.Volja je ta koja pomaže duhu da ne ostane navezan na stanja kojima diktiraju emocije i trenutna prolazna stanja. Volja kroti (3) emocije i pomaže duhu da se izdigne iznad zemaljskih problema i postaje njihov gospodar, odnosno baštinik zemlje. Tada je duša slobodna za uzlet.

            Platonova slika važila je samo za neznatan broj ljudi: filozofe koji su dovoljno očistili dušu, ali i oni su Svijet ideja vidjeli samo na trenutak. Isus želi da svaki čovjek dosegne Kraljevstvo BožjeZbog toga nam nudi svoju pomoć, pomoć Oca i posebnu pomoć Duha Svetoga.

            Prva tri Blaženstva u koja nas upućuje Isus pouka su kako da se duša upozna s Božjim planom,koji Bog ima za nju i kako da taj plan slijedi. Da bi sva tri dijela duše prisilio na radikalni zahvat u njihovo stanje, Isus se služi korjenitim zahtjevima: siromaštvom duha (1), žalošću (2) i krotkošću (3).Sljedeća tri blaženstva: pravednost (4), milosrđe (5) i mirotvorstvo (7) mogla bi se nazvati socijalnim, moralnim blaženstvima, jer se u njima govori o odnosu duše prema drugom čovjeku. Jer su bez drugog čovjeka (i zajednice ljudi) besmislena. Pravedan sam, milosrdan ili mirotvorac uvijek prema nekom.Ovdje se ubacila čistoća srca (6), koja bi bolje odgovarala u cjelini s prva tri blaženstva. Međutimčistoća se srca ne može postići bez kaljenja na vatri pravednosti i milosrđa. Kada je srce očišćeno i zato mirno, ono može mir proslijediti i drugima. Mirotvorac (7) je čista srca. Kao što sugerira tekstFundamentalne moralne teologije blaženstvo progonjenih zbog pravednosti (8) obuhvaća i sažima svih sedam blaženstava, i duševna i socijalna, te ih slaže u čvrstu zgradu, kojoj je Isus kamen temeljac.

            Pravednost bi bila jednakost prava, da svatko ima pravo na ono što mu pripada. Ali pravednost nije uvijek lako prikazati pravedno! Čini se da ima mnogo razlike između ljudske pravednosti i Božanske. U Evanđelju nalazimo Kristovu usporedbu o vinogradaru koji je pozvao radnike u svoj vinograd u različita doba dana, te im je svima na kraju isplatio jednako. Neki od zaposlenika su se vrlo usprotivili tome, smatrajući da je to nepravedno; no, je li uistinu to bio nepravedan postupak? Treba shvatiti da između čovjeka i Boga postoji razlika, i to se napose vidi kada se govori o pravednosti, jer Boga se ne može pozvati na odgovornost, kao što se čovjeka može. Sve što Bog čini, uvijek je dobro! Čovjek stoga koji puta bude “izluđen“ Božjom pravednošću, jer iskazujući milosrđe, bivajući strpljiv, u ljudskim očima nerijetko to izgleda kao da je nepravedan jer ne kažnjava ono što bi bilo po ljudskom shvaćanju kažnjivo.

            Isus Krist, Pravednik, treba biti mjerilo i naše pravednosti. Koliko ćemo živjeti od Očeve volje, opslužujući glas njegova Duha, toliko ćemo biti i pravedni. Kolika nam je jaka želja za vršenjem Očeve volje, tolika nam je i pravednost.

            Isusovi suvremenici (farizeji) su doista bili “pravedni“, držeći sve vjersko-institucijske uredbe, i ljudi su ih držali sebi za uzor. Oni su i sami sebe smatrali pravednima, jer su zakon ispunjavali, no pravednost im nije izlazila iz srca, nisu se susretali s Bogom nego s uredbom u vlastitom srcu, nisu djelovali na poticaj Božje ljubavi. Zato nas Isus upozorava, ne bude li pravednost naša veća od pravednosti farizeja i pismoznanaca, nećemo baštiniti kraljevstvo nebesko. Stoga se treba dobro zapitati o Božjoj pravednosti i da li je vršimo na Kristov način. Npr. tko misli da može biti miran što je na pravedan način stekao bogatstvo, grdno se vara. Jer ga pravednost Božja obvezuje da čini dobro drugima koji su u potrebi, dajući upravo od onoga što je stekao. No, takva se pravednost ne ostvaruje logikom ili ljudskim kategorijama, nego je suobličenje Kristu najbolji put pravednosti. „Tražite najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu a sve drugo će vam se dodati...” Zato pravednik na ovoj zemlji ne smije zakinuti drugoga u bilo čemu. On neprestano treba bdjeti pitajući se: Da li svima dijelim ono što im pripada? Najprije u svojim mislima, zatim riječima, te i u konkretnim djelima. Svi su djeca Božja i svi jednako zaslužuju ljubav Božju koja treba teći iz srca. No, da li tako i činim? Ipak, moramo znati da mi kao ljudi ne možemo biti potpuno pravedni, ma koliko se to trudili. Upravo zbog toga što smo nesavršeni. Zato Bog očekuje da računamo na njegovo milosrđe, ali također i da budemo milosrdni. Jer naš nesavršeni čovjek tek će biti dovršen u kraljevstvu nebeskom. Najpotpunije ostvarenje našega čovještva ide kroz blaženstva. Već željeti živjeti Kristova blaženstva, jest dobra podloga da smo na putu samoostvarenja i potpunog sebedarja. Gladovati i žeđati za pravednošću znači već zaživjeti blaženstva. U biblijskom smislu biti pravedan (pravednik) znači biti svet, a milosrđe je svojstvo svetosti; tako da se u pravedniku moraju naći i božanska i ljudska pravednost. Željeti više pravde u ovome svijetu, znači željeti socijalnu pravdu, slogu, razumijevanja, mir, ljubav ali također znači: željeti zlo okretati na dobro, a to ne ide bez praštanja i iskazivanja milosrđa. Kada ljudi ne haju za to što se nekome nanosi nepravda, također su na jedan način nepravedni. Potrebno je primiti se posla oko pravednosti i zauzeti se za nju gdje god se može. Ne možemo ne misliti na tuđe nevolje, napose na nevolje siromaha i patnika. Kada gradimo pravednost na temelju samo ljudske pravednosti, neminovno će doći do nepravde. Jer Božja riječ kaže: “Tražiti najprije Božje kraljevstvo i pravdu njegovu“; i na drugom mjestu se kaže: “Ne živi čovjek samo o kruhu, nego i o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta.“ Dati čovjeku materijalna dobra, a ne dati mu Boga, znači zakinuti ga u njegovom elementarnom pravu potrebe za transcendecijom, tj. za onim što je s onu stranu ovoga vidljivoga svijeta. Prva četiri blaženstva, označuju “stanja“ koja općenito vrijede kao nepoželjna (siromaštvo, žalost, poniženost, glad). Prijevod ovog četvrtog blaženstva u velikoj je mjeri pridonio krivom shvaćanju blaženstava. Jer, kad se spomene pravednost, odmah se misli na izjednačavanje ljudskih prava i to prema potrebi zakonom i odredbom. „Pravednost“ je, dakle, u našem poimanju nužno vezana s dužnostima i moralnim zahtjevima. Ali Isus je jasno naučavao da se ne mogu naći rješenja ljudskim problemima isključivo u moralnim

naprezanjima.

            Isusov Govor na Gori ne predstavlja nikakve naredbe niti odredbe zakona. Isus je tim svojim Govorom htio opisati kako mogu živjeti ljudi koji se umjesto na pravo i pravicu prvotno oslanjaju na dobrotu i milost. Htio je reći kako mogu živjeti oni koji odbiju živjeti po normama ovoga svijeta da bi ih svijet držao „normalnima“. „Ispravan“ ili normalan život pred Bogom ne znači život koji je zadovoljio slovu pravde i zakona, koji se prilagodio onome što se u ovom svijetu smatra „normalnim“.

            Riječ pravednost (heb. sedekah, grč. dikaiosyne) treba shvatiti u religioznom smislu, nipošto u pravno-sudskom. Kad se Bog poziva na svoju pravednost, on se poziva na svoja obećanja. On ostaje vjeran svojim obećanjima i onda kada ga mi iznevjerimo (usp. 2 Tim 2,13). Božja pravednost predstavlja Božju dobrotu ili milosrđe. Zato pravednost ne znači samo ispravnost pred zakonom, ona uključuje ljubav, praštanje, svetost. Zato je vjernik pozvan da svoju pravednost uskladi s Božjom pravednošću, tj. s njegovom dobrotom i milosrđem. U Bibliji se Josip, muž Marijin, zove muž pravedan (Mt 1,19). On je pravedan stoga što je svoje ponašanje uskladio s voljom Božjom. Možemo reći da su pravednost i ljubav dvije osnovne kvalitete međuljudskih odnosa. Bez pravednosti ljubav bi bila majka nereda, kaže sv. Toma Akvinski. Pravednost bez ljubavi bi bila hladna. Latinska poslovica kaže: Summa ius - summa injuria (Najveće pravo - najveća nepravda). Ljubav, dakle, ne priječi zauzimanje za pravdu nego mu daje pravi motiv, smjer i snagu da se pravednost ne bi pretvorila u nepravdu. Najveća glad i žeđ čovjeka i čovječanstva jest glad za stvarnim životom. Čovjek gladuje i žeđa za stanjem u kojem će moći reći da uistinu živi „svoj život“. Živjeti svoj život možemo jedino po uzoru na Božji odnos prema našem životu. Bog nas ne prihvaća onakvima kakvi bismo trebali biti, već sa svim onim što jesmo. U svom milosrđu on nam oprašta naše prijestupe, ostaje vjeran svojim obećanjima. Živjeti svoj život možemo jedino u prihvaćanju da ovaj ovakav svijet postoji voljom Božjom. Stoga „nasititi se pravednošću“ znači biti ispunjen zahvalnošću za ono što jesmo voljom Božjom i za ono što svijet oko nas jest voljom Božjom. Nasititi se pravednošću znači biti ispunjen ljubavlju prema sebi, prema svemu što je Bog stvorio i prema Bogu. Nasititi se pravednošću konačno znači nasititi se Bogom. Ispunjenost Bogom svakako predstavlja stanje blaženstva, stanje sreće i mira. Jedino Bog može utažiti ljudsku glad i žeđ za istinskim životom.

            Zaključak. Isus nije želio postići ovom izjavom da netko sebe smatra pravednim kao da ju je već ostvario nego blago onome koji čezne (žeđa) za pravednošću. Jer kad bi netko imao svijest o sebi da je pravedan, bio bi samodostatan u svojoj pravednosti te držao druge nepravednima mjereći ih po sebi.

            Ovo bismo blaženstvo mogli ovako izraziti: Kako li su sretni oni koji gladuju i žeđaju za istinskom hranom i pićem, za Božjom pravednošću, jer će se nasititi i druge ugostiti za stolom svoje ljubavi.

 

            Pitanja za osobno i zajedničko razmatranje:

            - Pravednost je dar, a ne naše djelo. Djelo koje se od nas očekuje jest prihvaćanje milosti i suradnja s njim - vršiti Božju volju. Dopuštam li Bogu da me voli i da me opravda i učini sličnom sebi u pravednosti?

            - Zapovijedi ljubavi jesu pravednost koju Bog od čovjeka očekuje. Bi li mogao za sebe reći da ljubiš Boga iznad svega?

            - U čemu se očituje tvoja ljubav prema tebi samom, a u čemu ona izostaje? Kako znaš da je tvoja ljubav prema bližnjem i u Božjim očima pravednost?

            - Isus nas poziva na slobodu od navezanosti za izvanjsko i materijalno, udobnost, vlastitu komociju, ali zauzetost i solidarnost prema duhovnim i materijalnim potrebama drugih. Kako ja stojim u svezi s tim? Što je u korijenu mojih dobročinstava? Bi li mogao za sebe reći: Ja sam gladan i žedan vršenja Božje volje (zapovijedi ljubavi)?

            - Pravednost znači svetost. Budite sveti kao što je svet Otac vaš na nebesima. Što me dijeli od naslova pravednik, svet? Kako znam da moja slika o Bogu nije kriva i da se ne suobličujem vlastitoj projekciji, slici, iluziji, mašti, a ne Bogu?

            - „Moja je hrana vršiti volju Očevu.“ Jesam li otkrio Božji projekt za sebe osobno?

Kako sam ga otkrio? Kako ga ostvarujem? S kojim se zaprekama u njegovom ostvarenju susrećem? Kako se nosim s poteškoćama i zaprekama? Koliko se oslanjam na sebe, a koliko na Boga?

            - Gajim li uzvišene želje, čežnje? Koje? Koliko sam u njihovom ostvarivanju usredotočen na sadašnjost? Jesu li one realne, moguće, ostvarive?

free joomla templatesjoomla templates
2020  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.