Nastavak razmišljanja o ožalošćenima

 Jedno od osam Isusovih blaženstava glasi: “Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!” (Mt 5, 4). Najdragocjeniji oblik radosti jest utjeha. Uskrsna radost je utjeha. Ponajprije, svima onima koji su prošli ili prolaze kroz trpljenje, sve do osjećaja Božje napuštenosti. Isus je utješen. Sve ono što je proživio i kroz što je morao proći (tjeskoba, napuštenost, izdaja, muka i smrt) sada je preobraženo. Isus je utjeha ožalošćenih.

 

Način čitanja, motrenja i raščlambe teksta o Blaženstvima

(Lectio Divina /Božansko štivo/ prema Metodi “4 R“ Davida Torkingtona)

 

            Molitva prije razmatranja: molitva Duhu Svetom.

 

            1. LECTIO - čitanje (READING, engl., čitanje). Započnite čitajući tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu.

            2. MEDITATIO - refleksija (REFLECTION, engl., promišljanje). Slijedi refleksija, promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sv. Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

            3. ORATIO - reakcija (REACITON. engl., odgovor) na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno,

            4. CONTEMPLATIO - počivanje (RESTING engl., motrilaštvo). Ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroza sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti sposobni ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

            Nakon ovakvoga Božanskoga štiva (Lectio Divina), zapišite dojmove, molitve, pjesme, spoznaje, poticaje, iskustva... Dobro bi bilo uvijek ih pisati u istu bilježnicu, dnevnik i spremati na jedno mjesto da bi bilo uporabljivo i drugima.

don Andrija Vrane

(Priredio don Ilija Drmić)

 

 

Blaženstva (Mt 5,1)

(Lk 6,20-23)

Mt 5.

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

    3"Blago siromasima duhom:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!

    4Blago ožalošćenima:

            oni će se utješiti!

    5Blago krotkima:

            oni će baštiniti zemlju!

    6Blago gladnima i žednima pravednosti:

            oni će se nasititi!

    7Blago milosrdnima:

            oni će zadobiti milosrđe!

    8Blago čistima srcem:

            oni će Boga gledati!

    9Blago mirotvorcima:

            oni će se sinovima Božjim zvati!

    10Blago progonjenima zbog pravednosti:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!"

 

    11"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas!12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!"

 

 Jedno od osam Isusovih blaženstava glasi: “Blago ožalošćenima, oni će se utješiti!” (Mt 5, 4). Najdragocjeniji oblik radosti jest utjeha. Uskrsna radost je utjeha. Ponajprije, svima onima koji su prošli ili prolaze kroz trpljenje, sve do osjećaja Božje napuštenosti. Isus je utješen. Sve ono što je proživio i kroz što je morao proći (tjeskoba, napuštenost, izdaja, muka i smrt) sada je preobraženo. Isus je utjeha ožalošćenih. Radost uskrslog slavlja utjeha je svima onima koji ne zatvaraju oči pred stvarnošću. Uskrsli je Isus radost utjehe svima onima koje dotiče tuga svijeta i razorna snaga zla. On je radost utjehe svima onima koji tuguju zbog gubitka njima dragih ljudi, zbog uništenih odnosa ili zbog neostvarenih životnih mogućnosti. Bog ima za sve ožalošćene odgovor svoje utjehe. Biblijska vjera u uskrsnuće ne usmjerava naš pogled samo prema vječnosti i “duševnom spasenju“ nego i prema tjelesnom životu u ovom konkretnom svijetu. Obećanje da će ožalošćeni biti utješeni, upućeno je vjernicima u naše vrijeme. Pozvani smo na uskrsnuće za živu nadu. Moći povjerovati u takvu utjehu način je na koji se zbiva uskršavanje prije smrti. To onda vjernika obvezuje ponajprije na ljubav prema svemu stvorenju, a onda dakako i na borbu protiv smrti koja ugrožava svijet i čovjeka na bezbroj načina. U tom smislu postoji smrt ne samo na koncu nego i usred života. Otuđenost i izopačeni odnosi među ljudima, deficit smisla, nepravda i ideološka laž; volja za moć i egoizam; bijeg u opijate i konzumizam - sve su to različiti oblici smrti ljudskog života usred života. Uskrsna poruka kaže da oni koji su zlorabili svoju moć nad ljudima, nemaju zadnju riječ; da patnja i poteškoće ne moraju biti besmislene, nego ako su u ljubavi i vjeri prihvaćene mogu postati blagoslov. Zbog toga uskrsna radost jest utjeha koja oživljuje i otvara put, oslobađa snage i budi nadu. Vaclav Havel jednom reče: “Nada nije uvjerenje da će nešto dobro završiti, nego sigurnost da nešto ima smisla, bez obzira na to kako će završiti.” To je uvjerenje da će se jednog dana pokazati kako sve što živimo, sreća i nesreća, pobjeda i poraz, ima smisao. Usprkos ludosti ratova, genocida, destrukcije, ljudska egzistencija nije osuđena na apsurd. Riječ je o konačnoj i nezamislivoj pobjedi smisla…

            Nisu sve tuge iste! Blago ožalošćenima? Onima koji plaču, pate, tuguju!? Zar nije puno bolje onima koji se smiju i zabavljaju? Na što misli Isus kad izgovara ovo blaženstvo?

Nije svaka tuga jednaka! Niti je svaka tuga „po volji Božjoj“! Podsjetimo se još jednom na dvije zgode iz Svetoga Pisma.

            Sigurno svi znate za zgodu kad je Isusu pristupio jedan bogati mladić i upitao ga što sve mora učiniti da postane njegov učenik i zadobije život vječni (Mt 19,16-22). Kad mu je Isus rekao neka razdijeli siromasima sve što ima, mladić se okrenuo i žalostan otišao. Želja mu je ostala neispunjena. Tugovao je, ali samo zato jer nije imao snage odbaciti čari bogatstva, osjetio je da je postao ovisnikom.

            Drugi je primjer kad sv. Petar gorko plače zato što je zanijekao, zatajio Isusa.(Lk 22,62). Petar jeca jer je izgubio nešto puno više od blaga i bogatstva. On osjeća da je „izgubio“ Isusa, iznevjerivši ga...

            Za prvu, mladićevu žalost možemo reći da je „žalost svijeta“, kao kad se žalostimo zbog neuspjeha, neke nemoći ili nekog gubitka.

            Druga, Petrova žalost je „po Božjoj volji“, odnosno to je istinska tuga zbog odvojenosti od Isusa! Stoga, svaki bi se čovjek tijekom života trebao pitati - tuguje li samo zato što mora ostaviti i izgubiti primamljivosti ovoga svijeta ili tuguje onda kad osjeća da je izgubio Isusa!

            Iz tuge se radost rađa! U žalosti, stradanjima, smrtnim slučajevima, bolestima, samoći i svim drugim sličnim nevoljama, ljudske oči teško mogu vidjeti neko „blago“, već puno prije prokletstvo. Pred nevoljama i žalostima drugih često okreću glavu ili zatvaraju oči. Ne žele to ni vidjeti, prave se da tuga ne postoji... Kada ih same zadesi zlo, tada okrivljuju „cijeli svijet“, optužujući čak i Boga. I, otkud nam onda Isus govori da je „blago ožalošćenima“? Što je to lijepo u suzama i patnji?

            Pravi se odgovor krije u križu! Jer tko ne razumije Isusov križ, taj neće razumjeti ni žalost. Isus nam svojim križem poručuje da ni mi ne možemo izbjegavati križ, odnosno patnje, žalosti, trpljenja... Dosta je da oko sebe vidimo glad, ratove, bolesti, nedužne mrtve i već moramo - ako smo ljudi - biti dirnuti, žalosni... A, ni sami u svojim životima nećemo izbjeći boli i patnje... No, Isus nam istodobno križem poručuje da nakon križa dolazi uskrsnuće, „ nakon kiše

dolazi sunce“, nakon plača smijeh, nakon tuge vječna radost. Križ je, zapravo, put do uskrsnuća. Iz tuge se radost rađa!

            U tuzi i žalosti dobivamo priliku da otvorimo oči i ugledamo stvari koje nismo u stanju vidjeti dok su nam oči stisnute od površnosti. No, dogodit će se to tek kad u boli i patnjama koje nas okružuju prepoznamo Isusovu bol i patnje zbog naših grijeha. Kad naše boli i patnje doživimo kao dio Isusovih boli, kad i u trenucima trpljenja ostanemo s njime, kad ga pozovemo da bude s nama..., tad će i naša bol i suze postajati „blago“!

            Tad ćemo, kao pravi Božji učenici i prijatelji, dobiti najveći dar da i u boli i žalosti nikad ne budemo do kraja žalosni i slomljeni. Jer, kad znamo da je Bog uz nas i u našim najvećim patnjama, znat ćemo da nismo prepušteni na milost i nemilost nevolji, već da nas nakon muka očekuje radost!

            Vjera u Krista nas hrabri da čak ni smrt nije svršetak, jer nakon nje, baš kao i iz sjemena koje umire u zemlji, dolaze plodovi za cijelu vječnost! I tako, i premda će ljudski tugovati, Isusov učenik u duši će uvijek biti radostan, jer on zna da će Isus „otrti svaku suzu s njegovih očiju, da smrti više neće biti..., ni tuge, ni jauka, ni boli...!“

 

            Neke natuknice i pitanja! 1) Jesam li kad doživio žalost zbog odijeljenosti od Isusa? I Isusov upit: Ljubiš li me? (Isus ni tada nije pustio da Petar dugo tuguje). 2) Optužujem li Boga za nevolje svijeta? Često naša ukočenost u Crkvi pokazuje baš na to - ako premalo poduzimamo da se te uklone. 3) Koliko sam u situacijama koje su mi se prekrižile (a to je križ) prepoznao i doživio da vode prema novom životu, novom početku? 4) Dolazim li do iskustva da su naše boli dio Isusovih boli, da je On s nama?

free joomla templatesjoomla templates
2020  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.