ZAŠTO BLAŽENSTVA?

  - Zato, što prečesto čujemo jao i jadikovanje, a tako malo blago tebi!

  - Zato, jer se želimo baviti onim najbitnijim (nemamo vremena za bavljenje nebitnim; kažu da je vrijeme novac). A Blaženstva su jezgra Evanđelja. A mi želimodoživljaj bitnoga. To je isto rečeno u dvije riječi: do živoga doći, do bitnoga doći. A što je to? Posvijestiti sebi što je Krist htio: novoga čovjeka koji će stvarati novi svijet, božanskog čovjeka, tj. čovjeka ispunjenog Duhom, čovjeka koji više neće biti rob, nego sin i kći Božja, pa tako onda već na zemlji ima obitelj i dom

 

     

   Način čitanja, motrenja i raščlambe teksta o Blaženstvima

      (Lectio Divina /Božansko štivo/ prema Metodi “4 R“ Davida Torkingtona)

 

  Molitva prije razmatranja: molitva Duhu Svetom.

 

            1. LECTIO - čitanje (READING, engl., čitanje). Započnite čitajući tekst. Potom ga pročitajte ponovno, polagano te u molitvenu duhu.

            2. MEDITATIO - refleksija (REFLECTION, engl., promišljanje). Slijedi refleksija, promišljanje o onomu što ste pročitali; kako bi sv. Augustin kazao, "probavljanje", dopuštajući unutarnjem značenju svake pojedine riječi da prodre do same srži vašega bića.

            3. ORATIO - reakcija (REACTION. engl., odgovor) na vama svojstven način, vlastitim riječima. Prava molitva počinje tek sada, kako nastojite svoje srce i svoj um uzdići k Bogu, odgovoriti na nadahnute riječi što ste iz razmatrali. Kada je izgovoreno sve što treba biti izgovoreno,

            4. CONTEMPLATIO - počivanje (RESTING engl., motrilaštvo). Ostanite u tišini, počivanju (contemplatio), punite se onime što ste primili, u dubokoj unutarnjoj sabranosti. Kada neizbježno nastupi rastresenost, kako bi narušila tu kontemplacijsku sabranost, počnite iznova od početka, čitajući, ponovno čitajući, promišljajući i odgovarajući, sve dok se ne uspijete vratiti u unutarnju sabranost, makar i na svega nekoliko trenutaka. Postupno, s praksom, ono što je isprva bilo teško, postajat će sve lakše. Potom, nakon što su vam se um i srce uzdigli k Bogu, postajete otvoreni i osjetljivi za njegovo djelovanje i to kroza sve dulja i dulja razdoblja. Postupno će ta ista ljubav nadahnuti vašu slabu ljudsku ljubav te ćete biti sposobni ljubiti druge, služiti im i suosjećati s njima (i to izvan same molitve) na onaj način i do one mjere koji bi, bez te molitve, bili posve nemogući.

            Nakon ovakvoga Božanskoga štiva (Lectio Divina), zapišite dojmove, molitve, pjesme, spoznaje, poticaje, iskustva... Dobro bi bilo uvijek ih pisati u istu bilježnicu, dnevnik i spremati na jedno mjesto da bi bilo uporabljivo i drugima.

don Andrija Vrane

(Priredio don Ilija Drmić)

 

Blaženstva (Mt 5,1)

(Lk 6,20-23)

Mt 5.

Ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. 2On progovori i stane ih naučavati:

    3"Blago siromasima duhom:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!

    4Blago ožalošćenima:

            oni će se utješiti!

    5Blago krotkima:

            oni će baštiniti zemlju!

    6Blago gladnima i žednima pravednosti:

            oni će se nasititi!

    7Blago milosrdnima:

            oni će zadobiti milosrđe!

    8Blago čistima srcem:

            oni će Boga gledati!

    9Blago mirotvorcima:

            oni će se sinovima Božjim zvati!

    10Blago progonjenima zbog pravednosti:

            njihovo je kraljevstvo nebesko!"

 

    11"Blago vama kad vas zbog mene pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!

 

ZAŠTO BLAŽENSTVA?

Don Andrija Vrane

 

            - Zato, što prečesto čujemo jao i jadikovanje, a tako malo blago tebi!

            - Zato, jer se želimo baviti onim najbitnijim (nemamo vremena za bavljenje nebitnim; kažu da je vrijeme novac). A Blaženstva su jezgra Evanđelja. A mi želimodoživljaj bitnoga. To je isto rečeno u dvije riječi: do živoga doći, do bitnoga doći. A što je to? Posvijestiti sebi što je Krist htio: novoga čovjeka koji će stvarati novi svijet, božanskog čovjeka, tj. čovjeka ispunjenog Duhom, čovjeka koji više neće biti rob, nego sin i kći Božja, pa tako onda već na zemlji ima obitelj i dom. (Zato je već psalmist pjevao: U dom ćemo Gospodnji radosni ići!).

            - Zato, jer se želimo osjećati blaženima! Želimo provjeriti kako to što on govori postaje i stvarnost. On govoreći čini. I reče Bog: Neka bude... svjetlo, voda, bilje i bi tako! I kad kaže: Blago vama, blaženi vi (ne samo oni u nebu, s popisa svetih), nego vi, onda on to i čini da se tako i doživljavamo. Uostalom, sv. Pavao nas kršćane naziva u svojim poslanicama svetima, mi smo sveti jer smo u doticaju sa Svetim, svojim Bogom, sa svetim sakramentima u svetoj Crkvi.

            - Kako se možemo osjećati blaženima, a tako živimo, kao u okovima? Isus je došao ostvariti Izajijina proroštva, koji reče da će Krist doći izliječiti srca slomljena,navijestiti slobodu potlačenima i žalosne utješiti (Iz 62). Ljudi su naime okovani okovima sebičnosti i zavidnosti, okovima mržnje i terora (nasilja), okovima patnje duševne i fizičke: besmislom, nevrijednošću, prezirom sebe, nepovjerenjem. Sve to proizlazi iz nepravde, pohlepe za posjedovanjem vlasti i časti. Od tih okova došao nas je Krist osloboditi. On nam pokazuje i Put iz tame depresije u svoje svjetlo. I postavlja učinkovite znakove, simbole, kako do unutrašnjeg mira kojeg ne mogu ratovi uništiti, nit ga mogu narušiti zabrinute brige, kako do pouzdanja u Boga koje ne može ništa razočarati. Da, nije rekao: Idite tim putem a on ostao na svom mjestu, nego: Ja sam taj put. Slijedite me! Idući za njim nastaje ostvarenje te slobode, to oslobođenje od okova. Drugačije se u borbi čuje kad se kaže: Za mnom!, od one: Idite, ja ću ostati u zaklonu. A taje poziv: Za mnom!, dinamičan je, taj; Za mnom!, vršenje je njegove volje, a ta je veliko voljenje. Taj: Za mnom!, vršenje je njegove zapovijedi: Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio. Najprije je on nas ljubio, da bismo iz toga iskustva voljenosti mogli onda i mi druge voljeti. Ono najnutarnjije, najbitnije, što mi ljudi jesmo i na što smo pozvani jest težnja da budemo blaženi, čežnja da vrijedimo, težnja da tu njegovu ljubav iskusimo. Ove riječi Blaženstva upućene su toj osnovnoj težnji i osnovnoj potrebi ljudskog srca.

            Blago Vama usred siromaštva, žalosti, progonstva, pogrda i prezira ljudi, a to je mogao izgovoriti samo Isus. Ali, kad ih on izgovori, one postaju i djelom i istinom. Mi ljudi doživljavamo te stvarnosti kao pustoš i prokletstvo. Za Isusa siromaštvo, žalost, krotkost jesu znakovi istinskog postojanja i blagoslova. Bog, koji se objavio, sišao je u tamu koju mi smatramo trenutcima ljudske nesreće. Bog koji je u Isusu došao, htio je ispuniti ove strašne prostore i ljudske vapaje.

            U Blaženstvima Isus je predstavio prije svega sama sebe, zatim logiku svoga postupanja, a onda i točke po kojima se ostvaruje naše otkupljenje. Naime, spoznaja je ta da je ovdje na djelu velika Božja ljubav; i upravo zato što je ljubav, ta se snaga usmjerava prije svega na one kojima je osobito potrebna, na osiromašene, ožalošćene i progonjene. Ali, ni ona ne pogađa ono posljednje. Tome se možemo približiti tek najdubljim življenjem kršćanske poruke.

            Tema siromaštva proizlazi ne iz onoga materijalnog siromaštva, nego što ga proizvodi društvo obilja i blagostanja. Bogatstvo razvijenih društava uzrokuje siromaštvo duha, ali ne ono iz Blaženstava, koje je plod Duha svetoga, nego je pokazatelj nutarnje praznine koja često graniči s ispraznošću i besmislom. Suvremena misao o siromaštvu treba povesti računa o siromasima koji žive usred obilja, ali koji usprkos svemu blagostanju osjećaju duboku prazninu, samoću, besmisao pa čak i ništavilo. Siromasi su subjekt Božjeg zanimanja. Preko njih se evanđelje objavljuje kao poruka oslobođenja za sve one koji pate i koji trpe bilo koji oblik nepravde. “Biti sa svojim narodom i neprestano tražiti one koji su nas potrebni“, riječi su kardinala Josipa Bozanića izgovorene svećenicima 28. siječnja 2014.

            Govor na Gori se s pravom uzima kao programatski govor o novom svijetu Kraljevstva - Crkvi, što ga je Isus nakanio osnovati. Nije to, dakle, kompendij evanđelja (skraćeno evanđelje); ustvari je manjkav s obzirom na temeljni nauk o novoj objavi, tj. s obzirom na trinitarni nauk, kao i s obzirom na socijalnu strukturu, tj. Crkvu i njezina sredstva duhovnoga života, sakramente. Predstavlja nam samo etiku, koju trebamo u život provesti (novi zakon svetosti), da bismo mogli biti primljeni u Kraljevstvo Božje. Čitav se govor u Matejevoj redakciji može svesti na ovu shemu:

            I. Proglas o građanima novoga Kraljevstva (Mt 5,1-20)

            - Blaženstva: Mt 5,3-12.

            Novi Mojsije na Brdu proglašava Novi Zakon ne u obliku Zapovijedi, nego u obliku Blaženstava. Blaženi siromašni, žalosni, krotki, gladni, milosrdni, čista srca, mirotvorci, progonjeni - sve u duhovnom značenju riječi ("siromasi u duhu"); ti imaju pravo da budu članovi novoga Kraljevstva i da uživaju radost. Luka još jače ističe "blaženstva" suprotstavljajući im čitav niz: “Jao vama...“ (Lk 6,24-26).

            - Dužnosti blaženih građana Kraljevstva na ovoj zemlji: sol, svjetlo, svjetiljka (Mt 6,13-16);

            - Odnos između novoga i staroga Zakona: ispunjenje, ne ukinuće (Mt 6,17-20).

            II. Usporedba između staroga Zakona pravednosti i novoga zakona svetosti - pravednost

(Mt 5,21-48)

            Dana su objašnjenja s obzirom na:

            - Petu zapovijed: ne samo da nije dozvoljeno ubiti, nego se zabranjuje i svaka srdžba ili uvreda;

            - Šestu zapovijed: ne samo da nije dopušten preljub, nego je zabranjena i svaka zla želja;

            - Novi ženidbeni zakon: kao i na početku, ženidba je nerazrješiva;

            - Osmu zapovijed: ne samo da se zabranjuje krivokletstvo nego još više: ne kuni se nikako;

            - Zakon osvete (zub za zub...) vrijedi, ali obrnuto (dobro vratiti dobrom, ali i tko tebe kamenom, ti njega kruhom);

            - Zapovijed ljubavi, no ne sužena samo na sunarodnjake, nego protegnuta na sve pa i na neprijatelje i progonitelje.

            Sve se to zahtijeva da bismo nasljedovali svetost Oca nebeskoga, koji je sama savršenost (Mt 5,48).

            III. Praktične norme za najznačajnije okolnosti života

            Sve mora biti nadahnuto iznutra:

            - Milostinja, ali bez trubljenja (Mt 6,1-4);

            - Molitva, ali skrovita i bez "brbljanja" (Mt 6,5-8). Primjer savršene molitve: Oče naš (Mt 6,9-17);

            - Post, ali bez hvalisanja (Mt 6,16-17);

            - Upotreba bogatstva: pravo je bogatstvo ono koje se pohranjuje u nebeske riznice (Mt 6 19-21);

            - Ne treba se previše brinuti za zemaljske stvari (Mt 6,25-34);

            - Čuvati se osuđivanja drugih (Mt 7,1-5);

            - Ne profanirati svete stvari (Mt 7,6);

            - Pouzdanje u molitvu (Mt 7,7-11);

            - Zlatno pravilo svih zakona: činiti drugima ono što bismo željeli da drugi čine nama (Mt

7,12).

            IV. Opomena da činimo djela novoga Zakona, a ne da se zadovoljavamo samo s pustim

željama:

            - Ući kroz uska vrata, stupati teškim putem (Mt 7,13-14);

            - Dobri plodovi proizlaze samo iz dobre nutrine (protiv lažnih proroka) (Mt 7,15-20;

            - Nije dovoljno samo moliti Oca nebeskoga nego treba činiti njegovu volju (Mt 7,21-23).

            Zaključak: Graditi na stijeni, a ne na pijesku, ako želimo, da nas ne slome teškoće života (Mt 7,24-27).

            Blaženstvima se izriče čovjekova sreća, blaženstvo pojedinca (ili više osoba) u određenim okolnostima. Tim se rječnikom u Bibliji obično čestita nekome na dobivenom daru ili se nekim ljudima tim načinom govora objavljuje njihova sreća. Izraz “blago“ mogao bi se prevesti “o, kako su sretni oni koji...“ Čovjek koji je u ispravnom odnosu pred Bogom taj je zapravo sretan (blažen). Stanje takva čovjeka je uspješno, međutim, ono se ne postiže vlastitim naporom i sposobnošću, nego je to djelo i Duha Svetoga (1 Pt 4,14). To su dakle ljudi koji su u Kristu preporođeni, Duhom Svetim prožeti, te stoga donose plodove kraljevstva Božjeg. Tim načinom govora (blaženstvima) Isus govori o određenim ljudima kakvi već jesu, a ne da propisuje što trebaju činiti. Možemo reći da to nisu moralne obveze, nego bismo prije mogli reći da je to slijed od osam temeljnih stavova (svojstva); ne subjektivno stanje što ga čovjek osjeća nego što Bog misli o čovjeku i kakav je zbog toga.

            Na Gori, simbolu uzvišenog Božjeg svijeta, Isus izriče ono što mu je najviše na Srcu. Daje novi pogled na sve što postoji. Radikalno mijenja ljestvicu vrednota ovoga svijeta. Proglašava zakon slobode kako bi se čovjek mogao opredijeliti za ljubav. Slušajući što Isus govori razmišljam koliko sam prihvatio Kristov pogled, mentalitet, Kristovu mudrost.

 

free joomla templatesjoomla templates
2019  Župa Sv. Jure Vir - Sva prava pridržana.   Design: Mladen P.